Hadis: Ko vjeruje u Allaha i Sudnji dan, neka govori ono što je dobro, ili neka šuti. Ko vjeruje u Allaha i Sudnji dan, neka poštuje svoga komšiju. Ko vjeruje u Allaha i Sudnji dan, neka počasti svoga gosta.

عن أبي هريرة رضي الله عنه مرفوعاً: «من كان يؤمن بالله واليوم الآخر فليقل خيرًا أو ليصْمُت، ومن كان يؤمن بالله واليوم الآخر فليُكْرِم جارَه، ومن كان يؤمن بالله واليوم الآخر فليكرم ضَيْفَه».
[صحيح] - [متفق عليه]

Ebu-Hurejra, radijallahu anhu, kazuje da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Ko vjeruje u Allaha i Sudnji dan, neka govori ono što je dobro, ili neka šuti. Ko vjeruje u Allaha i Sudnji dan, neka poštuje svoga komšiju. Ko vjeruje u Allaha i Sudnji dan, neka počasti svoga gosta."
Vjerodostojan - Muttefekun alejh

Objašnjenje

Ebu Hurejra, radijallahu anhu, prenosi od Vjerovijesnika, sallallahu alejhi ve sellem, hadis o općim društvenim osnovama i vrijednostima. "Ko vjeruje u Allaha i Sudnji dan neka govori ono što je dobro, ili neka šuti" - ovo je način kojim se želi podstaći na lijep govor ili šutanje, i kao da kaže: "Ako zaista vjeruješ u Allaha i Sudnji dan, onda govori samo ono što je dobro ili šuti." Već smo prethodno objasnili šta znači vjerovanje u Allaha i Sudnji dan. "Neka govori ono što je dobro", kao da u sebi kaže govor koji nije dobar, međutim, ne izgovori ga naglas kako ne bi rastužio svoga sagovornika. I ovo je zaista bolje zbog toga što je u tome lijepo ophođenje, uklanja se netrpeljivost i stiče se naklonost sagovornika. "Ili neka šuti", odnosno neka ništa ne govori. Dalje Poslanik kaže: "Ko vjeruje u Allaha i Sudnji dan, neka poštuje svoga komšiju", odnosno komšiju u susjedstvu. Vanjsko značenje hadisa obuhvaća sve vrste komšija, kao, naprimjer, komšiju u trgovini ako je njegov dućan pored tvog i slično tome. Međutim, najpreče je da se odnosi na komšiju u susjedstvu. I što je komšija bliži, njegovo pravo je veće. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u ovom hadisu je spomenuo poštovanje i doborčinstvo prema komšiji u općem smislu, bez navođenja konkretnih primjera, kao da kaže neka mu da sadaku u novcu ili odjeći. A sve čemu šerijatom nije određena mjera vraća na običajno pravno. Eto, tako dobročinstvo i poštovanje komšije nije striktno određeno, već se vraća na ono što ljudi u određenom mjestu smatraju dobročinstovm i poštovanjem, čak se razlikuje i od komšije do komšije. Tako, naprimjer, dobročinstvo prema siromašnom komšiji može se ogeldati u davanju kore kruha, dok ovo nije dovoljno da bi se smatralo dobročinstvom prema bogatom komšiji; komšiji nevoljniku je možda potrebno manje, dok je za dobročinstvo prema komšiji dobročinitelju potrebno više od toga. A da li se komšijom smatra susjed na pijaci ili onaj prekoputa? Odgovor na ovo pitanje također se vraća na običajno pravo. Zatim je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Ko vjeruje u Allaha i Sudnji dan, neka ugosti svoga gosta." Gost je osoba koja se smjesti kod tebe, kao čovjek koji putuje pa dođe da prenoći ili odmori u tvojoj kući, i ovakvog gosta je obavezno ugostiti onim što se smatra ugošćavanjem. Neki učenjaci, neka je Allahova milost na njih, stava su da je ugostiti gosta obavezno samo u selima i manjim gradovima, dok u velikim mjestima i gradovima to nije obavezno jer u njema većinom postoje mnogobrojni restorani i hoteli koje može posjetiti i u njima boraviti, dok je čovjeku u manjim selima i gradovima potrebno prenoćište. Međutim, vanjsko značenje hadis je općenito - "neka ugosti svog gosta." "Komentar 40 Nevevijevih hadisa", str. 176-178, Muhammed b. Salih b. Muhammed el-Usjemin.