Hadis: "Ne pripada nam onaj ko se udara po obrazima, cijepa odjeću i nariče kao u džahilijetu."

عن عبد الله بن مسعود رضي الله عنه مرفوعًا: «ليس مِنَّا من ضرب الْخُدُودَ، وشَقَّ الْجُيُوبَ، ودعا بِدَعْوَى الجاهلية».
[صحيح] - [متفق عليه]

Abdullah b. Mesud, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Ne pripada nam onaj ko se udara po obrazima, cijepa odjeću i nariče kao u džahilijetu!"
[Vjerodostojan] - [Muttefekun alejh]

Objašnjenje

Allahovo je ono što uzme i ono što nam da, i u tome je potpuna mudrost i ispravno postupanje. Ko se tome suprotstavi, kao da se suprotstavlja Allahovoj odredbi, koja je korisna i mudra, i ona je osnova pravde i dobra. Zato je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao da onaj ko se ljuti i žalosti zbog Allahove odredbe, nije na njegovom, pohvalnom i poželjnom, putu (sunnetu), jer ga je takvo postupanje odvelo na put onih koji kada ih zadesi nekakva nedaća, budu razdražljivi i nerazumni, utoliko više jer su oni vezani za život na dunjaluku i ne žele da strpljenjem na iskušenju postignu nagradu kod Allaha i Njegovo zadovoljstvo. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nema ništa sa onima koji, zbog slabosti imana, ne mogu da podnesu nevolju, pa ih to odvede u ljutnju i suprotstavljanje srcem, riječima ili djelima. Oni tako oživljavaju džahilijetske običaje. Allahovi su štićenici oni koji se kada ih zadesi nekakva nedaća, predaju Allahovoj odredbi i kažu: "Doista smo mi Allahovi i Allahu ćemo se vratiti!" A njih čekaju oprost od Gospodara njihova i milost; oni su na Pravom putu. Stav ehli-sunneta je da musliman ne izlazi iz okvira islama samim činjenem grijeha, čak i ako čini veliki grijehi, kao što je bespravno ubistvo. Postoji mnogo šerijtskih tekstova čija vanjština ukazuje na to da musliman izlazi iz islama čineći neke velike grijehe, a jedan od tih tekstova jest i hadis o kojem govorimo. Najbolje tumačenje ovih dokaza jest, kako je rekao šejhul-islam Ibn Tejmijja, rahimehullah, da postoje dvije vrste imana: 1. iman koji sprečava ulazak u džehennem; 2. iman koji ne sprečava ulazak u džehennem, ali sprečava vječni boravak u njemu. Onaj ko upotpuni svoj iman i bude slijedio put Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, on je taj čiji iman sprečava njegov ulazak u džehennem. Ovaj islamski autoritet veli: "Svaka stvar ima svoje uvjete i zabrane, pa se nijedna stvar neće desiti sve dok se ne ispune njeni uvjeti i otklone njene smetnje. Primjer toga jest kazna koja slijedi nakon učinjenog djela: ona bi bila obavezna kada ne bi postojalo nešto što je sprečava, a najveća takva stvar je iman, koji sprečava vječni boravak u džehennemu."