عَن أَبِي بُرْدَةَ بْنِ أَبِي مُوسَى رَضِيَ اللَّهُ عَنْهُ قَالَ:
وَجِعَ أَبُو مُوسَى وَجَعًا شَدِيدًا، فَغُشِيَ عَلَيْهِ وَرَأْسُهُ فِي حَجْرِ امْرَأَةٍ مِنْ أَهْلِهِ، فَلَمْ يَسْتَطِعْ أَنْ يَرُدَّ عَلَيْهَا شَيْئًا، فَلَمَّا أَفَاقَ، قَالَ: أَنَا بَرِيءٌ مِمَّنْ بَرِئَ مِنْهُ رَسُولُ اللَّهِ صَلَّى اللهُ عَلَيْهِ وَسَلَّمَ، إِنَّ رَسُولَ اللَّهِ صَلَّى اللهُ عَلَيْهِ وَسَلَّمَ بَرِئَ مِنَ الصَّالِقَةِ وَالحَالِقَةِ وَالشَّاقَّةِ.
[صحيح] - [متفق عليه] - [صحيح البخاري: 1296]
المزيــد ...
Od Ebu Burde ibn Ebi Musaa, radijallahu anhu, se prenosi da je rekao:
"Ebu Musa se teško razbolio, te je pao u nesvijest, a glava mu je bila u krilu jedne žene iz njegove porodice. On nije mogao ništa da joj odgovori, ali kada je došao k sebi, kazao je: 'Ja se odričem onih od kojih se odrekao Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem . On se odrekao narikače, one koja obrije glavu ili trga svoju odjeću od tuge.'"
[Vjerodostojan] - [Muttefekun alejh] - [صحيح البخاري - 1296]
Prenosi Ebu Burda, radijallahu anhu, da se njegov otac Ebu Musa el-Eš’ari, radijallahu anhu, teško razbolio i pao u nesvijest, dok mu je glava bila u krilu jedne žene iz njegove porodice. Ona je tada glasno povikala i počela ga oplakivati, ali on zbog nesvjestice nije mogao reagovati uopšte. Kada je došao sebi, rekao je: Ja sam odričem onoga od čega se i Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, odriče. Zaista se Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, odrekao od: 1. Narikače. To je ona koja podiže svoj glas dok plače prilikom nesreće. 2. Žene koja brije glavu u znak žalosti zbog nesreće. 3. Žene koja cijepa svoju odjeću u znak žalosti zbog nesreće. Ove su radnje bile običaji iz vremena džahilijeta. Suprotno tome, Poslanik je nama naredio da se strpimo u trenucima nesreće, te da se nagrada za to traži od Allaha.