"Zar ne znaš da islam poništava ono što je bilo prije njega, i da hidžra poništava ono što je bilo prije nje, i da hadž poništava ono što je bilo prije njega?"
Ebu Hurejra, radijallahu anhu, veli da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Ko klanja dženaza-namaz ima nagradu kao jedan kirat, a ko klanja i sačeka dok se umrli ukopa ima nagradu dva kirata." Bi rečeno: "A koliko je to dva kirata?" On reče: "Koliko dva ogramna brda." A u drugoj predaji koju je zabilježio Muslim stoji: "Manji je veličine kao brdo Uhud."
"O prvom ste se izrazili lijepo, i njemu će biti džennet, a o drugom ste se izrazili ružno, i njemu će biti džehennem. Vi ste Allahovi svjedoci na Zemlji."
"Doista se ovaj umet ispituje u kaburu! da se ne bojim za vas da ćete prestat zakopavati svoje mrtve, tražio bih od Allaha da vam omogući da čujete kabursko kažnjavanje koje ja čujem."
Kada čovjek umre, prekidaju mu se djela, osim troga: trajne sadake koju je dao, korisnog znanja kojem je nekoga podučio ili dobrog djeteta koje dovi za njega
'Operite je tri puta, ili pet puta, ili više od toga ako smatrate potrebnim, vodom i sidrom, i u posljednje pranje stavite kamfor – ili nešto od kamfora. Pa kada završite, obavijestite me.'
Požurite sa dženazom; ako se radi o dobroj osobi, onda je ka dobru nosite, a ako ne, onda je to zlo koje skidate sa svojih vratova
Allahu pripada ono što uzme i ono što je dao. Kod Njega je rok svakom precizno određen, pa neka se strpi i nada nagradi.
"Vjerovjesnik, sallallahu 'alejhi ve sellem, klanjao je dženazu Nedžašiji, a ja sam bio u drugom ili trećem saffu."
"Gospodaru naš, oprosti i našim živima i našim mrtvima, i mladima i starima, i muškarcima i ženama, i prisutnima i odsutnima! Gospodaru naš, koga poživiš od nas, poživi ga u islamu, a koga usmrtiš, usmrti ga u imanu! Gospodaru naš, nemoj nam uskratiti Svoju nagradu, niti nas staviti na kušnju poslije njega."
“Allahu, taj, sin toga i toga, je u Tvom okrilju i Tvojoj blizini, pa ga sačuvaj kaburskog iskušenja i patnje u Vatri. Ti ispunjavaš Svoja obećanja i Tebi hvala pripada. Allahu, oprosti mu i smiluj mu se jer Ti si Onaj Koji prašta i Koji je milostiv.”
"Oko suzi i srce žali, ali nećemo izgovoriti ništa osim onog čime je zadovoljan naš Gospodar. Uistinu, smo mi zbog rastanka s tobom, o Ibrahime, ožalošćeni!"
"Klanjao sam za Vjerovjesnikom, sallallahu 'alejhi ve sellem, dženazu ženi koja je umrla nakon porođaja pa je stao naspram sredine njenog tjela."
da su Allahovom Poslaniku, sallallahu 'alejhi ve sellem, kefini (ćefini) bili bijeli jemenski (napravljeni u Jemenu) ogrtači, bez košulje i turbana.
"Kada je Vjerovjesnik, sallallahu 'alejhi ve sellem, u danu u kojem je preselio Nedžaši, obaviješten o njegovoj smrti, izašao je sa ashabima na musallu poredao ih u safove i klanjao dženazu."
"Ko priželjkuje susret sa Allahom, i On priželjkuje susret sa njim, a ko prezire susret sa Allahom, i Allah prezire susret sa njim."
Od 'Ukbe b. Amira, radijallahu 'anhu, se prenosi da je Allahov poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, otišao na mjesto šehida Uhuda nakon osam godina, i dovio kao da se oprašta sa živima i mrtvima, zatim se popeo na minber i rekao: "Ja sam vaš predvodnik i svjedočim za vas, naše mjesto susreta će biti Havd i ja ga sada vidim sa ovog mjesta. Ne bojim se za vas širka (vraćanja u idolopoklonstvo), ali se bojim natjecanja u dunjalučkim dobrima." Rekao je 'Ukbe b. Amir: "Ovo je bio posljedni put da sam vidio Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem." (Hadis je muttefekun alejhi) U drugoj predaji ovog hadisa stoji: "Ali se bojim da ćete se natjecati u dunjalučkim dobrima i boriti međusobno, pa ćete zbog toga biti upropašteni kao što su upropašteni i oni prije vas." Rekao je Ukbe: "Posljednji put sam vidio Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, na ovom minberu." U drugoj predaji stoji da je Allahov Poslanik, sallalahu alejhi ve sellem, rekao: "Ja sam vaš predvodnik i vaš svjedok, i ja, tako mi Allaha, sad vidim svoj Havd. Meni su uistinu dati ključevi zemaljskih rizica, i ja se ne bojim za vas da ćete se poslije mene vratiti idolopklonstvu, nego se bojim da ćete se natjecati za te riznice." Na početku hadisa je spomenuto da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, klanjao šehidima Uhuda, ali time se misli da je dovio za njih.
Abdullah ibn Ebi Evfa, radijallahu 'anhu, na dženazi svoje kćeri donio je četiri tekbira, pa je ostao poslije četvrtog koliko između dva ranija tekbira, istigfar čineći i dovu učeći za svoju kćer, a onda reče: "Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, ovako je činio."
"Nema mejita kojem nakon smrti na kabur dođe narikača i kaže: 'O planino naša, o potporo i utočište naše i slično tome', a da se dvojica meleka ne zaduže da ga snažno skupljenih pesnica u prsa udaraju, a zatim kažu: 'Jesi li im to značio!'"
"Od stvari na koje smo dale prisegu Allahovom Poslaniku, sallallahu 'alejhi ve sellem, kad je u pitanju da mu nećemo biti nepokorne u dobrom, bile su: da nećemo griješiti, da se (prilikom nesreće) nećemo udarati po licu, da nećemo kukati, da sebi nećemo cijepati odjeću, niti čupati kosu.“
Reci: "Es-selamu 'ala ehlid-dijari minel-mu'minine vel-muslimine, ve jerhamullahul-mustakdimine minna vel-muste'hirine, ve inna inša Allahu bikum lelahikun - Neka je mir i spas na vjernike muslimane koji su u ovom mezarju! Neka se Allah smiluje onima koji su prije kao i onima koji će poslije u njega doći. I mi ćemo vam se kad Allah htjedne pridružiti!"
Prenosi se od Abdullaha b. Džafera da je kazao: „Nakon Džaferove smrti, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, njegovoj porodici nije išao tri dana. Zatim im je otišao i rekao: 'Od danas više nemojte plakati za mojim bratom', a onda je rekao: 'Dovedite mi sinove moga brata.' Doveli su nas, a bili smo poput malih ptića. Onda je rekao: 'Zovnite mi bricu! Pošto je došao, on mu naredi te nam obrija glave.'“ (Ebu Davud, sa ispravnim lancem prenosilaca koji odgovara kriterijima Buharija i Muslima)
Prenosi se od Numana b. Bešira, radijallahu anhuma, da je rekao: „Jednom prilikom je Abdullah b. Revaha pao u nesvijest, pa je njegova sestra počela plakati i govoriti: 'O oslonče moj, o ovaj, o onaj', nabrajajući njegove vrline, pa je on, kad se osvijestio, rekao: „Nisi ništa rekla, a da meni nije rečeno: 'Jesi li ti doista takav!?'“
