عن أنس رضي الله عنه قال: كان ابن لأبي طلحة رضي الله عنه يشتكي، فخرج أبو طلحة، فَقُبِضَ الصَّبي، فلما رجع أبو طلحة، قال: ما فعل ابني؟ قالت أم سليم وهي أم الصَّبي: هو أسْكَن ما كان، فَقَرَّبَت إليه العشاء فتَعَشَّى، ثم أصاب منها، فلما فَرَغ،َ قالت: وارُوا الصَّبي فلما أصبح أبو طلحة أتى رسول الله صلى الله عليه وسلم فأخبره، فقال:«أعَرَّسْتُمُ اللَّيلَةَ؟» قال: نعم، قال: «اللَّهُمَّ بارِك لهما»، فولدت غلامًا، فقال لي أبو طلحة: احْمِلْهُ حتى تأتي به النبي صلى الله عليه وسلم وبعث معه بتمرات، فقال: «أمَعَه شيء؟» قال: نعم، تَمَرات، فأخذها النبي صلى الله عليه وسلم فمَضَغَها، ثم أخذها من فِيه فجعلها في فِيِّ الصَّبي، ثم حَنَّكَهُ وسماه عبد الله. وفي رواية: قال ابن عيينة: فقال رجل من الأنصار: فرأيت تِسْعَة أولاد كلهم قد قرؤوا القرآن، يعني: من أولاد عبد الله المولود. وفي رواية: مات ابن لأبي طلحة من أم سليم، فقالت لأهلها: لا تُحَدِّثوا أبا طلحة بابْنِهِ حتى أكون أنا أُحدِّثه، فجاء فَقَرَّبَتْ إليه عشاء فأكَل وشرب، ثم تَصَنَّعَتْ له أحْسَن ما كانت تصنع قبل ذلك، فَوَقَع بها. فلمَّا أن رأت أنه قد شَبِع وأصاب منها، قالت: يا أبا طلحة، أرأيت لو أن قومًا أعَارُوا عَارِيَتَهُم أهل بيت فطَلَبوا عَارِيَتَهُم، ألهم أن يَمْنَعُوهُم؟ قال: لا، فقالت: فَاحْتَسِبْ ابنك، قال: فغضِب، ثم قال: تَرَكْتِني حتى إذا تَلطَّخْتُ، ثم أخبرتني بابني؟! فانطلق حتى أتى رسول الله -صلى الله عليه وسلم- فأخبره بما كان فقال رسول الله صلى الله عليه وسلم : «بارك الله في لَيْلَتِكُمَا»، قال: فَحَمَلَتْ. قال: وكان رسول الله صلى الله عليه وسلم في سَفَر وهي معه، وكان رسول الله صلى الله عليه وسلم إذا أتى المدينة من سَفر لا يَطْرُقُهَا طُرُوقًا فَدَنَوا من المدينة، فضَرَبَها المَخَاض، فَاحْتَبَسَ عليها أبو طلحة، وانطلق رسول الله صلى الله عليه وسلم قال: يقول أبو طلحة: إنك لَتَعْلَمُ يَا رَبِّ أنه يُعْجِبُنِي أن أخرج مع رسول الله صلى الله عليه وسلم إذا خرج وأدخل معه إذا دخل وقد احْتَبَسْتُ بما ترى، تقول أم سليم: يا أبا طلحة، ما أجِدُ الذي كنت أجِدُ، انطلق، فانطلقنا وضربها المَخَاض حين قَدِما، فولدت غلامًا. فقالت لي أمي: يا أنس، لا يُرْضِعْهُ أحدٌ حتى تَغْدُو به على رسول الله صلى الله عليه وسلم فلمَّا أصبح احتَمَلْتُه فانْطَلَقتُ به إلى رسول الله صلى الله عليه وسلم ... وذكر تمام الحديث. المزيد
Prenosi se da je Enes b. Malik , radijallahu 'anhu, rekao: "Ebu Talha imao je dijete koje je bilo bolesno. Otišao je na put i dijete je umrlo. Kada se vratio s puta, pitao je: 'Šta je s mojim sinom?' Umm Sulejm mu reče: 'Najmirnije što može biti.' Ponudila mu je večeru, i on je večerao, a potom spavao s njom. Kada je završio (spolni odnos), rekla mu je: 'Ukopaj dijete.' Ujutro je Ebu Talha otišao kod Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, i obavijestio ga o tom slučaju, a on reče: 'Jeste li sinoć imali odnos?' 'Da.', odgovori Talha. Poslanik tada reče: 'Allahu, blagoslovi im!' Rodila je sina. Ebu Talha mi je rekao: 'Čuvaj ga dok ga ne doneseš do Vjerovjesnika, sallallahu 'alejhi ve sellem.' Donio ga je do njega, a ona je poslala s njim i datula. Vjerovjesnik, sallallahu 'alejhi ve sellem, uzeo ga je rekavši: 'Ima li šta s njim?' 'Da, datule.', reče. Vjerovjesnik, sallallahu 'alejhi ve sellem, uzeo ih je, sažvakao, a potom ih izvadio iz svojih usta i stavio ih u dječija usta učinivši tahnik. Dao mu je ime Abdullah." U drugoj verziji stoji da je Ibn Ujejne kazao: „Jedan od ensarija je kazao: 'Vidio sam devetero Abdullahove djece i svi su naučili Kur'an.'“U drugoj verziji stoji: „Umro je Ebu Talhin i Ummu Sulejmin sin, pa je ona kazala: 'Nemojte Ebu Talhi ništa govoriti, jer ću ga ja o tome obavjestiti.' Kada je on stigao, ona mu je ponudila večeru, pa je on večerao. Ona mu se ukrasila i uljepšala kao nikada do tada, pa kada su završili intimni odnos, ona ga je upitala: 'O Ebu Talha, kada čovjek posudi nešto od nekoga, ima li pravo da mu to ne vrati kada on zatraži?' Ebu Talha odgovori da nema pravo. Ona mu tada reče: 'Nadaj se nagradi zbog smrti sina.' On se nakon toga naljutio, a poslije kazao: 'Zar si čekala da spolno općim i da se unečistim, pa da me o tome obavijestiš? Potom je otišao kod Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, i ispričao mu šta se desilo, a on mu je kazao: 'Blagoslovio vam Allah proteklu noć.'“ Ona je te noći zanijela. Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, je bio na putovanju, a bila je i ona. Kada se Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, vraćao s puta nije volio ulaziti u Medinu noću. Nadomak Medine, nju spopadoše porođajni bolovi. Ebu Talha zastade, a Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, nastavi putovanje. Ebu Talha reče: 'Gospodaru moj, Ti znaš da ja volim izići s Tvojim Poslanikom kad on iziđe i ući s njim kad uđe, a evo vidiš šta me je zaustavilo.' Ummu Sulejm mu reče: 'O Ebu Talha, više ne osjećam ono sto sam osjećala maloprije. Nastavimo.' Nastaviše putovanje. Kad su stigli u Medinu, ponovo joj dođoše porođajni bolovi, i ona tada rodi sina. Majka mi se obrati riječima: 'Enese, nemoj da ga iko zadoji dok ga ne odneseš Allahovom Poslaniku, sallallahu 'alejhi ve sellem.’ Kad je osvanulo jutro, ja sam ga uzeo i odnio ga Allahovom Poslaniku, sallallahu 'alejhi ve sellem.’ I spomenuo je dalje hadis u potpunosti.