عن أنس بن مالك رضي الله عنه قال: مرَّ النَّبي - صلى الله عليه وسلم - بامرَأَة تَبكِي عِند قَبرٍ، فقال: «اتَّقِي الله واصْبِري» فقالت: إليك عَنِّي؛ فَإِنَّك لم تُصَب بِمُصِيبَتِي ولم تَعرِفه، فقِيل لها: إِنَّه النَّبِي - صلى الله عليه وسلم - فأتت باب النبي - صلى الله عليه وسلم - فلم تجد عنده بوَّابِين، فقالت: لم أَعرِفكَ، فقال: «إِنَّما الصَّبرُ عِند الصَّدمَةِ الأُولَى». وفي رواية: «تَبكِي على صبِّي لها». المزيد
Enes b. Malik, radijallahu 'anhu, je rekao: "Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve selleme, je naišao pored jedne žene koja je plakala nad nečijim mezarom, pa joj je rekao: 'Boj se Allaha i strpi se!' Na to mu ona odgovori: 'Idi od mene, ti nisi pogođen mojom nesrećom'. Ona nije prepoznala Allahovog Poslanika, te je, kada su joj rekli da je to bio Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve selleme, otišla je do vrata njegove kuće, i vidjela da on nema vratara, te mu je rekla izvinjavajući se: 'Nisam te prepoznala.' 'Pravi sabur je onaj pri prvom udarcu.', odgovori on." U drugoj predaji se spominje da je plakala nad mezarom svoga djeteta.