Hadis: 'Ja znam riječ, kada bi je ovaj izgovorio, prošlo bi ga ono što osjeća. Kada bi rekao: 'E'uzu billahi mineš-šejtanir-radžim', prošlo bi ga ono što osjeća.' Ashabi rekoše tom čovjeku:

عَنْ سُلَيْمَانَ بْنِ صُرَدٍ رضي الله عنه قَالَ:
كُنْتُ جَالِسًا مَعَ النَّبِيِّ صَلَّى اللهُ عَلَيْهِ وَسَلَّمَ وَرَجُلاَنِ يَسْتَبَّانِ، فَأَحَدُهُمَا احْمَرَّ وَجْهُهُ، وَانْتَفَخَتْ أَوْدَاجُهُ، فَقَالَ النَّبِيُّ صَلَّى اللهُ عَلَيْهِ وَسَلَّمَ: «إِنِّي لَأَعْلَمُ كَلِمَةً لَوْ قَالَهَا ذَهَبَ عَنْهُ مَا يَجِدُ، لَوْ قَالَ: أَعُوذُ بِاللَّهِ مِنَ الشَّيْطَانِ، ذَهَبَ عَنْهُ مَا يَجِدُ» فَقَالُوا لَهُ: إِنَّ النَّبِيَّ صَلَّى اللهُ عَلَيْهِ وَسَلَّمَ قَالَ: «تَعَوَّذْ بِاللَّهِ مِنَ الشَّيْطَانِ»، فَقَالَ: وَهَلْ بِي جُنُونٌ؟
[صحيح] - [متفق عليه] - [صحيح البخاري: 3282]

Prenosi se da je Sulejman ibn Sured, radijallahu anhu, rekao:
"Sjedio sam s Vjerovjesnikom, sallallahu alejhi ve sellem, a neka dva čovjeka međusobno su se svađali, te je jednom od njih pocrvenjelo lice, a vratne žile mu se naduhle, pa je Vjerovjesnik rekao: 'Ja znam riječ, kada bi je ovaj izgovorio, prošlo bi ga ono što osjeća. Kada bi rekao: 'E'uzu billahi mineš-šejtanir-radžim', prošlo bi ga ono što osjeća.' Ashabi rekoše tom čovjeku: 'Vjerovjesnik ti poručuje da zatražiš zaštitu kod Allaha od šejtana', a on im odgovori: 'Da li sam to ja lud možda?!'"
[Vjerodostojan] - [Muttefekun alejh] - [صحيح البخاري - 3282]

Objašnjenje

Dvojica muškaraca su se svađali pred Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, a lice jednog od njih je bilo pocrvenilo i nabrekle su mu bile vene oko vrata.
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je tada rekao: "Zaista znam riječ koju bi ovaj ljutiti čovjek trebao izgovoriti, pa bi ga srdžba minula. Treba kazati: 'Euzu billahi mineš-šejtanir-radžim' (Utječem se Allahu od prokletog šejtana)."
Tada su mu rekli: "Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao da potražiš utočište kod Allaha od šejtana.'"
On je odgovorio: "Zar sam ja lud?!" Mislio je da se samo onaj ko je lud utječe Allahu od šejtana.

Koristi hadisa

1. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, uvijek je nastojao pružiti savjet i uputu kada bi za to postojao razlog.
2. Srdžba je od šejtana.
3. Naređeno nam je da potražimo utočište kod Allaha od prokletog šejtana kada smo ljuti. Uzvišeni je u tom kontekstu rekao: "A ako te šejtan pokuša navesti na zlo, ti zatraži zaštitu od Allaha..."
4. Upozorenje na vrijeđanje i sve što je tome slično. Ljudi se od toga trebaju odvratiti jer to dovodi do međusobnog razdora.
5. Prenošenje savjeta onima koji ga nisu čuli kako bi se okoristili.
6. Upozoreni smo na srdžbu jer ona vodi ka zlu i suludim postupcima. Poslanik se ljutio samo kada bi bile Allahove svetinje narušene, a to je hvale vrijedna srdžba.
7. Imam Nevevi je, komentarišući riječi: "Da li sam to ja lud možda?!", rekao da je moguće da je ovaj bio jedan od licemjera ili grubih beduina.