Od Suhejba, radijallahu anhu, prenosi se da je Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, kazao: "Čudan li je primjer vjernika! Svako stanje u kojem se nađe je dobro za njega, a to nije slučaj ni sa kim drugim osim sa vjernikom. Ako ga zadesi kakva radost on se na njoj zahvali, pa mu bude dobro, a ako ga zadesi kakva nedaća on se strpi pa mu opet bude dobro."
الملاحظة
hjk
النص المقترح عن صُهيب بن سِنان الرومي رضي الله عنه مرفوعاً: «عجَبًا لِأَمر المُؤمِن إِنَّ أمرَه كُلَّه له خير، وليس ذلك لِأَحَد إِلَّا لِلمُؤمِن: إِنْ أَصَابَته سَرَّاء شكر فكان خيرا له، وإِنْ أَصَابته ضّرَّاء صَبَر فَكَان خيرا له».
Poslanik, neka je Allahov mir i blagoslov na njega, iskazivao je divljenje vjerniku i njegovim stanjima. Šta ga god zadesi, to je za njega dobro, a tako je samo za vjernika. Ako ga zadesi neka radost, zahvaljuje Allahu na njoj; i time stiče nagradu zahvalnosti. S druge strane, ako ga zadesi neka nevolja, on strpljivo podnosi i očekuje nagradu od Allaha, i time stiče nagradu strpljivosti. Dakle, on u svakom slučaju biva nagrađen.
Koristi hadisa
Velika je vrijednost zahvalnosti u radosti i strpljenja u nevolji, jer onaj ko čini to dobija najbolje na oba svijeta. A onaj ko ne zahvaljuje na blagodati i nema strpljenja u nevolji, propušta nagradu i zarađuje grijehe.
Vrijednost vjere je neizmjerna, i nagrada u svakom slučaju pripada samo onima koji imaju vjeru.
Zahvalnost u sreći i strpljenje u nevolji su karakteristike vjernika.
Vjera u sudbinu i Allahovu odredbu čini vjernika potpuno zadovoljnim u svim stanjima, za razliku od nevjernika koji se uvijek srdi kada mu se dogodi nedaća. S druge strane, kada dobije blagodat, on zanemaruje poslušnost Allahu i koristi tu blagodat u griješenju prema Njemu.