Kada rob učini neki grijeh, zatim kaže: "Allahu moj, oprosti mi moj grijeh". Allah, tebareke ve teala, kaže: "Moj rob je učinio grijeh, i zna da ima Gospodara Koji prašta grijeh i kažnjava zbog grijeha ako hoće." “Ko kaže u toku jednog dana sto puta: ‘Subhanallahi ve bi hamdihi’ (Slavljen je Allah i Njemu pripada sva hvala), oprošteni su mu grijesi, pa makar ih bilo kao morske pjene.” "Ko kaže: 'La ilahe illallahu vahdehu la šerike lehu, lehulmulku, ve lehulhamdu, ve huve' ala kulli šej'in kadir' (Nema drugog boga, osim Allaha, Jedinog, Koji nema sudruga, Njemu pripada sva vlast, Njemu pripada svaka hvala i On je svemoćan) - deset puta, kao da je oslobodio četiri roba od Ismailovog potomstva." Muavija, radijallahu anhu, jednom je prilikom došao u džamiju, gdje je zatekao ljude u halki i upitao ih: "Šta vas je okupilo?" "Sakupili smo se da spominjemo Allaha." Hoćete li da vas obavijestim o najboljim djelima koja su najodabranija kod vašeg Gospodara Od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, prenosi se da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Prvaci su muferriduni.“ “Ko su muferriduni”, upitaše ashabi. On reče: “To su muškarci i žene koji mnogo Allaha spominju.“ (Muslim) “U noći moga isra'a susreo sam Ibrahima, alejhisselam, i on mi rekao je: ‘O Muhammede, prenesi od mene selam svome ummetu, i obavijesti ga da je u Džennetu dobra i lijepa zemlja, pitka voda; da je on prostrana nizija, i da je njegovo sjemenje (kojim se sije): 'Subhanallahi, vel-hamdu lillahi, ve la ilahe illallahu, vallahu ekber.'” (Slavljen je Allah, sva hvala pripada Allahu, nema drugog Boga, osim Allaha i Allah je najveći). Nema nijedne skupine koja ustane sa sijela na kojem nisu spominjali Allaha, subhanehu ve teala, a da neće ustati kao da su bili za trpezom na kojoj je bila lešina magarca, i oni će zbog toga zažaliti (što nisu spominjali Allaha). "Zar Allah nije i vama omogućio da sadaku djelite? Svaki tesbih je sadaka, svaki tekbir je sadaka, svako 'elhamdulillah' je sadaka, svaki izgovoren šehadet je sadaka, podsticanje na dobro je sadaka i sprečavanje zla je sadaka, pa čak i bračni odnos je sadaka." O Allahov Poslaniče, zaista mi je puno propisa islama, pa mi kaži nešto što ću uvijek (moći) izvršavati." On mu je rekao: "Neka ti je jezik stalno vlažan od zikra (spominjanja) Allaha. O ljudi, pokajte se Allahu i tražite od Njega oprost, doista se ja kajem Allahu u jednom danu stotinu puta. Hoćeš li da ti kažem koje su najdraže riječi Allahu?' Tako mi Onoga u Čijoj je ruci moja duša, da ne griješite, Allah bi vas uništio i stvorio bi narod koji griješi i traži oprosta od Allaha Uzvišenog, pa bi im On opraštao. Allah Uzvišeni kaže: “Ja sam sa Svojim robom sve dok Me spominje i dok se zbog Mene pokreću njegove usne.'“ "Allah ne sluša (ne poklanja pažnju) ničemu kao Vjerovjesniku lijepa glasa." Hadisi o vrijednosti halki zikra Bio je (u džamiji) jedan panj na kome je stajao Vjerovjesnik, sallallabu alejhi ve sellem, i kada mu je postavljen minber čuli smo iz toga panja glas poput mučanja deva, sve dok nije Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, sišao i na njega stavio svoju ruku. U drugoj verziji stoji: “Kada je bio petak, Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, sjeo je na taj minber koji mu je načinjen, pa je panj palme kod njega, na kome je on ranije držao govor, zaplakao da se skoro raspukne.” U drugoj verziji: “Panj je zaplakao poput djeteta, a Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, je sišao, uzeo ga i prislonio uza se, a on poče jecati kao što jeca dijete kada se ušutkuje dok se ne umiri.” Allahov Poslanik, s.a.w.s., je rekao: “Plakao je zbog onog što je slušao od učenja zikra (Kur'ana, spominjanja Allaha).” "Dobra djela koja vječno ostaju: la ilahe illellahu, ve subhanallahi, vallahu ekber, vel hamdu lillahi, ve la havle ve la kuvvete illa billahi." "Čovjeka neće nijedno djelo spasiti od Vatre kao što će ga spasiti zikr." Jedan od pisara Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, po imenu Ebu Rib'i Hanzala b. er-Rebi el-Usejjidi, radijallahu anhu, pripovijeda da ga je jednom prilikom sreo Ebu Bekr, radijallahu anhu, i upitao: "Kako si, o Hanzale?" On odgovori: "Hanzala je dvoličnjak (postao munafik)!" Ebu Bekr reče: "Subhanallah, šta govoriš?!" Hanzala reče: "Kada smo kod Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i slušamo kako nam priča o džennetu i džehennemu, toliko nam je sve jasno kao da sve to gledamo svojim očima, ali kada odemo od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i pozabavimo se svojom porodicom i svojim imecima, većinu toga zaboravimo!" Ebu Bekr reče: "Tako mi Allaha, i ja osjećam isto tako!" Zatim su se njih dvojica uputila do Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i Hanzala reče: "O Allahov Poslaniče, Hanzala je postao munafik!" Poslanik upita: "A kako to?" On reče: "Allahov Poslaniče, dok smo kod tebe i dok te slušamo kako nam pričaš o džennetu i džehennemu, to na nas utiče kao da sve to gledamo svojim očima. Ali kad odemo od tebe i pozabavimo se svojim porodicama i imecima, zaboravimo većinu toga." Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, tada reče: "Tako mi Onoga u čijoj ruci je moja duša, kada biste vi stalno bili u stanju u kome se nalazite dok ste sa mnom, prisjećajući se svega, meleki bi se s vama rukovali u vašim kućama i čak na putevima kojima prolazite. Ali, o Hanzala, čas po čas!" (Čas za ibadet, a čas za dunjalučke potrebe.) Ovo je posljednje izgovorio tri puta.