: : : : : i doista je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, jedne prilike zatekao svoje ashabe u halki i upitao ih: 'Šta vas je okupilo?', pa su rekli: 'Okupili smo se da spominjemo Allaha, da Mu zahvaljujemo što nas je uputio islamu i što nam ga je dao kao blagodat!' On im je rekao: 'Tako vam Allaha, zar se ni zbog čega drugog niste okupili?', na šta su oni odgovorili: 'Allaha nam, samo zbog toga smo se okupili!', odgovorili su oni, a on rekao je: @'Nisam vas zakleo zbog sumnje u vas, nego zato što mi je došao Džibril i rekao da se Allah ponosi sa vama pred melekima.'" 'Hoćete li da vas obavijestim o vašim najboljim djelima koja su najodabranija kod vašeg Vladara, koja vas uzdižu na najveće stepene*, koja su vam bolja od udjeljivanja zlata i srebra, i koja su bolja od sukoba s neprijateljem u kome bi ih vi ubijali a i oni vas?' 'Svakako!', odgovoriše oni. On reče: 'Spominjanje (zikr) Allaha.'" "Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, hodao je sokacima Mekke, pa je prošao pored brda zvanog Džumdan, te je rekao: 'Idite, ovo je Džumdan. @Pretekoše muferriduni.*' 'Ko su muferriduni', upitaše ga, a on reče: 'To su muškarci i žene koji mnogo Allaha spominju.'" : . "Neka ti je jezik neprestano vlažan od spominjanja Allaha." Hoćeš li da ti kažem koje su najdraže riječi Allahu?' Tako mi Onoga u Čijoj je ruci moja duša, da ne griješite, Allah bi vas uništio i stvorio bi narod koji griješi i traži oprosta od Allaha Uzvišenog, pa bi im On opraštao. Allah Uzvišeni kaže: “Ja sam sa Svojim robom sve dok Me spominje i dok se zbog Mene pokreću njegove usne.'“ "Allah ne sluša (ne poklanja pažnju) ničemu kao Vjerovjesniku lijepa glasa." Hadisi o vrijednosti halki zikra "Kada čujete muezina da uči ezan govorite ono što on govori, zatim donesite salavat na mene*, jer ko donese jedan salavat na mene Allah donese na njega deset salavata. Nakon toga, tražite od Allaha za mene vesilet, to je posebno mjesto u Džennetu koje priliči samo jednom Allahovom robu. Nadam se da ću to biti ja. Ko zatraži za mene vesilet biće mu dozvoljen šefa’at." da je došao Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, te mu je kazao: "Allahov Poslaniče, šejtan se ispriječio između mene i namaza. Učenje Kur'ana mi šejtan dovodi u pitanje." Poslanik mu kaza: "@To je šejtan koji se zove Hinzeb, kada ga osjetiš prouči "euzu" (traži od Allaha utičište od njega) i pljucni tri puta na lijevu stranu*." "Tako sam uradio, pa ga je Allah udaljio od mene.”, rekao je Osman. Bio je (u džamiji) jedan panj na kome je stajao Vjerovjesnik, sallallabu alejhi ve sellem, i kada mu je postavljen minber čuli smo iz toga panja glas poput mučanja deva, sve dok nije Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, sišao i na njega stavio svoju ruku. U drugoj verziji stoji: “Kada je bio petak, Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, sjeo je na taj minber koji mu je načinjen, pa je panj palme kod njega, na kome je on ranije držao govor, zaplakao da se skoro raspukne.” U drugoj verziji: “Panj je zaplakao poput djeteta, a Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, je sišao, uzeo ga i prislonio uza se, a on poče jecati kao što jeca dijete kada se ušutkuje dok se ne umiri.” Allahov Poslanik, s.a.w.s., je rekao: “Plakao je zbog onog što je slušao od učenja zikra (Kur'ana, spominjanja Allaha).” "Dobra djela koja vječno ostaju: la ilahe illellahu, ve subhanallahi, vallahu ekber, vel hamdu lillahi, ve la havle ve la kuvvete illa billahi." "Čovjeka neće nijedno djelo spasiti od Vatre kao što će ga spasiti zikr." Jedan od pisara Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, po imenu Ebu Rib'i Hanzala b. er-Rebi el-Usejjidi, radijallahu anhu, pripovijeda da ga je jednom prilikom sreo Ebu Bekr, radijallahu anhu, i upitao: "Kako si, o Hanzale?" On odgovori: "Hanzala je dvoličnjak (postao munafik)!" Ebu Bekr reče: "Subhanallah, šta govoriš?!" Hanzala reče: "Kada smo kod Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i slušamo kako nam priča o džennetu i džehennemu, toliko nam je sve jasno kao da sve to gledamo svojim očima, ali kada odemo od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i pozabavimo se svojom porodicom i svojim imecima, većinu toga zaboravimo!" Ebu Bekr reče: "Tako mi Allaha, i ja osjećam isto tako!" Zatim su se njih dvojica uputila do Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i Hanzala reče: "O Allahov Poslaniče, Hanzala je postao munafik!" Poslanik upita: "A kako to?" On reče: "Allahov Poslaniče, dok smo kod tebe i dok te slušamo kako nam pričaš o džennetu i džehennemu, to na nas utiče kao da sve to gledamo svojim očima. Ali kad odemo od tebe i pozabavimo se svojim porodicama i imecima, zaboravimo većinu toga." Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, tada reče: "Tako mi Onoga u čijoj ruci je moja duša, kada biste vi stalno bili u stanju u kome se nalazite dok ste sa mnom, prisjećajući se svega, meleki bi se s vama rukovali u vašim kućama i čak na putevima kojima prolazite. Ali, o Hanzala, čas po čas!" (Čas za ibadet, a čas za dunjalučke potrebe.) Ovo je posljednje izgovorio tri puta. . "O ljudi, pokajte se Allahu i tražite od Njega oprost! Doista se ja Allahu kajem stotinu puta dnevno."