عن جابر بن عبد الله رضي الله عنهما أنّ النبيَّ صلى الله عليه وسلم قال: «أُعْطِيتُ خمسا، لم يُعْطَهُنَّ أحد من الأنبياء قبلي: نُصِرْتُ بالرعب مسيرة شهر، وجُعِلَت لي الأرض مسجدا وطَهُورا، فأَيَّمَا رجل من أمتي أدركته الصلاة فَلْيُصَلِّ، وأُحِلَّت لي المغانم، ولم تحلَّ لأحد قبلي، وأُعْطِيتُ الشفاعة، وكان النبي يُبْعَثُ إلى قومه خاصة، وبُعِثتُ إلى الناس عامَة».
[صحيح] - [متفق عليه]
المزيــد ...
Džabir b. Abdullah, radijallahu 'anhuma, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Dato mi je pet svojstava koja nisu bila prije mene data nijednom vjerovjesniku: potpomognut sam strahom koji neprijatelji osjećaju na daljini jednomjesečnog putovanja; cijela površina Zemlje učinjena mi je mjestom za obavljanje namaza i sredstvom za čišćenje i gdje god kojeg čovjeka iz mog ummeta dostigne nastupanje bilo kog namaskog vremena, neka tu i klanja; dozvoljen mi je ratni plijen; dato mi je pravo zauzimanja (šefa' at); svaki vjerovjesnik bio je poslan samo svom narodu, dok sam ja poslan cijelom svijetu."
[Vjerodostojan] - [Muttefekun alejh]
Naš Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, odlikovan je nad drugim vjerovjesnicima određenim vrlinama i posebnostima kojima niko od vjerovjesnika, alejhim selam, nije bio odlikovan. To su vrline i posebnosti kojima je odlikovan i ovaj ummet zbog berićeta plemenitog poslanika. U te posebnosti ubraja se ovih pet koje su spomenute u ovom hadisu: Prva posebnost jeste da je Allah Uzvišeni pomogao Poslanika i učvrstio ga protiv njegovih neprijatelja i to putem straha kojeg je ulio u njihova srca, kojeg oni osjećaju i zbog njega slabe, pa makar Poslanik, sallallahu alejhi alejhi ve sellem, bio od njih udaljen koliko je mjesec dana hoda. Ova posebnost označava ukazivanje pomoći Poslaniku, a slabosti i poniženja neprijateljima vjere. Nema sumnje da je to velika pomoć od Uzvišenog Allaha. Druga posebnost kojom je Allah Uzvišeni počastvovao ovog plemenitog poslanika i njegove sljedbenike jeste što im je zemlju učinio pogodnom za obavljanje namaza i da gdje god ih zadesi vrijeme namaza da klanjaju. Dakle, ovaj ibadet nije preciziran posebnim mjestom za njegovo obavljanje, kao što je to bio slučaj sa prijašnjim narodima koji svoje obrede nisu mogli obavljati osim u bogoboljama. Na taj način Allah je otklonio poteškoću sa ovog ummeta, kao vid dobročinstva prema njima, te kao vid posebne počasti. Također, oni koji su bili prije nas, nisu se mogli očistiti osim vodom, dok sljedbenici ovog ummeta, ako ne nađu ili ne mogu koristiti vodu, mogu koristiti zemlju. Treća posebnost jeste dozvola uzimanja plijena koji se osvoji u ratu sa nevjernicima. Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i njegovom ummetu taj plijen je dozvoljen i treba ga podijeliti onako kako je Allah pojasnio, za razliku od prijašnjih vjerovjesnika i naroda kojima je taj plijen bio zabranjen, nego su ga morali sakupati, pa ako bi bio prihvaćen, Allah bi spustio vatru koja bi ga spalila. Četvrta posebnost jeste da je Allah Uzvišen podario Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, posebno mjesto i položaj, kao i mogućnost da se zauzima velikim šefatom, kojeg će dobiti odabrani poslanici na Sudnjem danu. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kazat će da je njemu taj šefat podaren, pa će pasti ničice ispod Arša, veličati Allaha onim čime On zaslužuje, te će mu se reći: "Zagovaraj se, tvoje zagovaranje biće prihvaćeno, traži, biće ti udovoljeno." Tada će se on zagovarati kako bi se otpočelo suđenje stvorenjima nakon drugog čekanja. Dakle, to je taj posebni položaj i pohvaljeni status na kojem će mu zaviditi raniji i kasniji narodi. Peta počast koja je podarena Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, jeste da su raniji vjerovjesnici bili slati samo svojim narodima, dok je vjerozakon koji je objavljen našem Poslaniku odgovarajući za svako vrijeme i mjesto. Imajući u vidu tu činjenicu, sasvim je razumljivo da taj vjerozakon bude posljednji i kao takav ne podliježe nikakvim dodavanjima, niti oduzimanjima, pa je zbog toga sveobuhvatan i vječno trajan.