"Čuo sam Vjerovjesnika, sallallahu 'alejhi ve sellem, prije njegove smrti na pet dana da je kazao: '@Ja, uistinu, priznajem Allahu da među vama nisam uzeo sebi nikoga za prisnog prijatelja, jer, uistinu, mene je Allah uzeo Sebi za prisnog prijatelja, kao što je i Ibrahima uzeo Sebi za prisnog prijatelja.* Kada bih sebi uzimao nekog za prisnog prijatelja od svoga ummeta, uzeo bih Ebu Bekra. Znajte da su oni koji su bili prije vas na kaburima svojih vjerovjesnika i dobrih ljudi pravili hramove. Vi nemojte praviti na mezarlucima džamije. Ja vam, uistinu, to zabranjujem.'" . . : . . “U džehennemsku vatru neće ući nijedan od onih muslimana koji su sudjelovali u Bitki na Bedru i nijedan od onih koji su dali prisegu na Hudejbiji.” da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, primijetio da nema Sabita ibn Kajsa, pa je jedan ashab rekao: "Allahov Poslaniče, reći ću ti šta mu se dogodilo." Potom je taj ashab otišao i našao Sabita oborene glave u njegovoj kući, pa ga je upitao: "Šta ti je?" Sabit mu odgovori: "Zlo!" Bio je podigao svoj glas iznad Poslanikovog, sva su mu djela propala, te će biti od stanovnika Džehennema. Poslije toga, ovaj ashab je otišao Vjerovjesniku i prenio mu šta je Sabit kazao. Poslanik je nakon toga naredio da se ovaj ashab vrati Sabitu i da ga obraduje Poslanikovim riječima: "@Reci mu da nije džehenemlija, nego je dženetlija." Jedan čovjek je učio suru El-Kehf, a pored njega stajao je konj vezan s dva duga užeta. "Tebi je dat lijep glas, kao što je bio dat Davudovoj porodici." Prenosi se da je Aiša rekla: “Božiji Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, je ležao u mojoj kući, otkrivenih butina ili potkoljenica, pa je došao Ebu Bekr, radijallahu ‘anhu, i tri puta je tražio dozvolu za ulazak pa ga je on pustio unutra, i dalje ležeći, te je tako razgovarao. Zatim je došao Omer, radijallahu ‘anhu, i tri puta je tražio dozvolu za ulazak pa je on i njega pustio unutra, ostajući i dalje u ležećem položaju, i tako razgovarao. Potom je došao Osman, radijallahu ‘anhu, i tri puta je tražio dozvolu za ulazak. Božiji Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, je tad sjeo i poravnao svoju odjeću.” Muhammed (ibn Ebu Harmele) kaže: “Ne kažem da je se sve to desilo u jednom danu.” Osman je ušao i razgovarao, a kad je izašao, Aiša je rekla: “Kad je došao Ebu Bekr ti mu se nisi posebno obradovao i nisi mu posvetio naročitu pažnju; isto tako i kad je došao Omer, no kad je došao Osman, ti si sjeo i poravnao svoju odjeću?!" “Kako da se ne postidim čovjeka kojeg se i meleci stide!?", odgovorio je on. Bilježi Muslim. Od Ibn Omera, r.a., prenosi se da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., kazao: "On je taj zbog koga se zatresao Arš i otvorila se nebeska vrata. Njegovu dženazu ispratilo je sedamdeset hiljada meleka, on je jedanput stiješnjen, pa mu je to otklonjeno." (Zabilježio ga je Nesai.) “Allahu, oprosti ensarijama, i njihovoj djeci, i djeci njihove djece!” "Ne znam da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, ikome, osim Sa'du, rekao da mu je draži od oca i majke. Jedino je Sa'du rekao: 'Gađaj, žrtvovao bih za tebe oca i majku!'" "Allahu moj učini ga upućenim, da upućuje i njim uputi." "O vođo pravovijernih, zaista je Allah Uzvišeni, svome Vjerovjesniku, sallallahu 'alejhi ve sellem, rekao: 'Ti ono lijepo što čine prihvati, i traži da se čine dobra djela, a neznalica se kloni!', a zaista je ovaj jedan od neznalica." Jedna grupa ljudi je došla Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, pa rekoše: “Pošalji sa nama jednu grupu ljudi koja će nas podučavati Kur'anu i Sunnetu.” Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, odabra za njih sedamdeset ljudi, ensarija (koje nazivahu učači Kur’ana). Među njima je bio i moj daidža Haram. "'Ako bih ja živio dok pojedem ove hurme, to bi dugo potrajalo.', pa ih baci, i krenu na neprijatelja, boreći se sve dok ne poginu." Fadala b. Ubejd, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, jednom prilikom klanjao sa ljudima, pa neki padoše od gladi. Bili su to oni što su boravili na trijemu Poslanikove džamije. Ugledavši to, neko od beduina uzviknu: "Ove je spopalo ludilo!" Pošto Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, završi namaz, okrenu se njima i reče: "Kada biste znali kakva vas nagrada za to kod Allaha očekuje, poželjeli biste da vam se neimaština i potreba još više uvećaju." Ebu Sulejman Halid b. Velid veli: „Na dan Mu'te u mojoj ruci je slomljeno devet sablji, tako da mi je u ruci ostao samo moj jemenski široki mač.“ (Buhari) Abdullah b. ez-Zubejra kazuje: "Ljudi su pobjegli od Allahovog Poslanika, s.a.v.s., toliko da su neki dospjeli do iza sela na obroncima brda prema Medini, a onda su se vratili do Allahovog Poslanika, s.a.v.s. Hanzala b. Ebu Amir sukobio se sa Ebu Sufjanom b. Harbom; kada ga je savladao, to je primijetio Šeddad b. el-Esved te je došao kod njega i udarao ga sabljom dok ga nije ubio, a Hanzala je gotovo uspio ubiti Ebu Sufjana. Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je: 'Vašeg druga Hanzalu kupaju meleki! Upitajte njegovu ženu u vezi s tim.' Ona je kazala: 'On se odazvao pozivu na borbu iako je bio džunup.' Allahov Poslanik, s.a.v.s., kaza: 'Eto zbog čega su ga kupali meleki.'" (Zabilježio ga je Ibn Hibban.) Od Ebu Seida el-Hudrija prenosi se da je Usejd b. Hudajr noću učio na svom gumnu datula, te se njegov konj uznemirio. I opet kada je učio, on se opet uznemirio. I tako opet. Usejd pripovijeda: "Pobojao sam se da ne zgazi Jahju, te sam otišao do konja, kad gle kao neki oblak iznad moje glave, u vidu svjetiljki penje se uvis, sve dok nije nestao iz moga vidokruga. Poranio sam ujutro Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., i kazao mu: 'Allahov Poslaniče, dok sam jučer u pola noći učio na mome gumnu, moj konj se uznemirio. On kaza: 'Uči, Ibn Hudajre!' Učio sam, a konj se uznemirio, opet. Allahov Poslanik, s.a.v.s., kaza: 'Uči, Ibn Hudajre!' Učio sam, a konj se uznemirio, opet. Allahov Poslanik, s.a.v.s., ponovo kaza: 'Uči, Ibn Hudajre!' I otišao sam, a Jahja je bio blizu konja, pa sam se pobojao da ga ne zgazi i vidjeh kao neki oblak iznad moje glave, u vidu svjetiljki penje se uvis, sve dok nije nestao iz moga vidokruga. Allahov Poslanik, s.a.v.s., kazao je: 'Bili su to meleki koji su te slušali dok si učio. Da si nastavio učiti, oni bi osvanuli da ih vide ljudi i ne bi se zaklonili od njih.'" (Ovu predaju je zabilježio Muslim.) “Uistinu se šejtan plaši tebe, Omere! Ja sam sjedio, a ona je udarala u def. Potom je ušao Ebu Bekr, a ona je nastavila udarati. Potom je ušao Alija, a ona nije prekinula. Potom je ušao Osman, a ona je i dalje udarala. Kad si ušao ti, ona je ostavila def.” "Vi ćete ići cijelo ovo vaše poslijepodne i cijelu noć i stići ćete sutra, ako Bog da, do vode." “Allah je dao da istina bude na Omerovom jeziku i srcu.” “Vidio sam Džafera kako u Džennetu leti s melekima.” "Jednom prilikom se pomoli Sa'd, a Vjerovjesnik, sallallahu 'alejhi ve sellem, reče: 'Ovo je moj daidža, pa neka mi neko pokaže svog daidžu.'" “Ammaru nikad nije dato da bira između dvije stvari, a da nije izabrao onu koja je ispravnija.” “Amr i Hišam, Asovi sinovi, vjernici su.” "O majko Harisova, u Džennetu su mnoge bašče, a tvoj sin je dospio u Firdevsi el-Eala (najljepšu)." .