عَنْ أَبِي هُرَيْرَةَ رضي الله عنه أَنَّ رَسُولَ اللهِ صَلَّى اللهُ عَلَيْهِ وَسَلَّمَ قَالَ يَوْمَ خَيْبَرَ:
«لَأُعْطِيَنَّ هَذِهِ الرَّايَةَ رَجُلًا يُحِبُّ اللهَ وَرَسُولَهُ، يَفْتَحُ اللهُ عَلَى يَدَيْهِ» قَالَ عُمَرُ بْنُ الْخَطَّابِ: مَا أَحْبَبْتُ الْإِمَارَةَ إِلَّا يَوْمَئِذٍ، قَالَ فَتَسَاوَرْتُ لَهَا رَجَاءَ أَنْ أُدْعَى لَهَا، قَالَ فَدَعَا رَسُولُ اللهِ صَلَّى اللهُ عَلَيْهِ وَسَلَّمَ عَلِيَّ بْنَ أَبِي طَالِبٍ، فَأَعْطَاهُ إِيَّاهَا، وَقَالَ: «امْشِ، وَلَا تَلْتَفِتْ، حَتَّى يَفْتَحَ اللهُ عَلَيْكَ» قَالَ فَسَارَ عَلِيٌّ شَيْئًا ثُمَّ وَقَفَ وَلَمْ يَلْتَفِتْ، فَصَرَخَ: يَا رَسُولَ اللهِ، عَلَى مَاذَا أُقَاتِلُ النَّاسَ؟ قَالَ: «قَاتِلْهُمْ حَتَّى يَشْهَدُوا أَنْ لَا إِلَهَ إِلَّا اللهُ وَأَنَّ مُحَمَّدًا رَسُولُ اللهِ، فَإِذَا فَعَلُوا ذَلِكَ فَقَدْ مَنَعُوا مِنْكَ دِمَاءَهُمْ وَأَمْوَالَهُمْ، إِلَّا بِحَقِّهَا وَحِسَابُهُمْ عَلَى اللهِ».
[صحيح] - [رواه مسلم] - [صحيح مسلم: 2405]
المزيــد ...
Od Ebu Hurejre, radijallahu 'anhu, prenosi se da je Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, na dan Hajbera rekao:
„Ovu ću zastavu zasigurno predati čovjeku koji voli Allaha i Njegovog Poslanika. Preko njega će Allah Uzvišeni dati pobjedu.“ Omer ibnul-Hattab, radijallahu 'anhu, veli: "Nisam poželio biti predvodnik osim tada. Ustao sam nadajući se da me pozove i da meni preda zastavu." "Allahov Poslanik pozva Aliju, sina Ebu Talibova, pa mu predade zastavu i reče: 'Idi i ne osvrći se, dok ti Allah ne dadne pobjedu.'" Alija je krenuo malo, a zatim, ne okrećući se, uzviknu: "Allahov Poslaniče, dokle ću se boriti protiv neprijatelja?" Allahov Poslanik mu tada reče: "Bori se protiv njih sve dotle dok ne posvjedoče da nema istinskog Boga osim Allaha i da je Muhammed Njegov poslanik, pa kada to učine, onda ti je zabranjena njihova krv i imetak, osim kada to bude obavezno, a račun će polagati pred Allahom.“
[Vjerodostojan] - [Hadis bilježi imam Muslim] - [صحيح مسلم - 2405]
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, obavijestio je ashabe o skoroj pobjedi muslimana nad Židovima iz Hajbera, grada blizu Medine. Govorio im je da će ta pobjeda biti ostvarena već sljedećeg dana, preko čovjeka kojem će Poslanik dati zastavu, odnosno bajrak kao simbol i znak vojske. Taj čovjek ima osobinu da voli Allaha i Njegovog Poslanika, a također i Allah i Njegov Poslanik vole njega.
Omer ibn Hattab, radijallahu anhu, spomenuo je da nikada nije želio vođstvo, niti mu je bio to cilj, osim tog dana, u nadi da će postići ono što je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao o ljubavi Allaha i Njegovog Poslanika. Omer je tada ispružio svoje tijelo (podigao se) kako bi ga Poslanik primijetio, nadajući se da će biti pozvan i da će baš on dobiti taj bajrak.
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, pozvao je Aliju ibn Ebi Taliba, radijallahu anhu, i dao mu zastavu, naredivši mu da povede vojsku. Poslanik mu je, također, zapovijedio da ne odustaje od borbe niti se povlači, bilo zbog odmora, prekida ili primirja, sve dok mu Allah ne podari pobjedu i osvajanje tih tvrđava.
Alija, radijallahu anhu, krenuo je sa vojskom, a zatim se zaustavio, no nije se okrenuo kako ne bi prekršio naređenje Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Tada je podigao glas i upitao: "O Allahov Poslaniče, zbog čega i dokle da se borim protiv ovih ljudi?"
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, odgovorio mu je: "Bori se protiv njih dok ne posvjedoče da nema istinskog boga osim Allaha i da je Muhammed Allahov poslanik. Ako se odazovu i uđu u islam, njihove živote i imetke zaštitili su od tebe, i zabranjeno ti je nanijeti im štetu, osim u slučaju da počine zločin ili prekršaj za koji zaslužuju kaznu po islamskim propisima. Njihov obračun je kod Allaha."