عن عبد الله بن عباس رضي الله عنهما قال: قَدِم عُيَينَة بن حِصنٍ، فَنزَل على ابنِ أَخِيه الحُرِّ بن قَيسٍ، وكان من النَّفَر الذين يُدنِيهِم عمر رضي الله عنه ، وكان القُرَّاء أصحاب مَجلِس عُمر رضي الله عنه ومُشاوَرَتِه كُهُولا كانوا أو شُبَّانًا، فقال عيينة لابن أَخِيه: يَا ابن أخي، لك وَجْه عند هذا الأمير فَاسْتَأذِن لِي عليه، فَاسْتَأذَن فَأَذِن لَه عُمر، فَلَمَّا دَخَل قال: هي يا ابن الخطَّاب، فَوالله مَا تُعطِينَا الجَزْلَ ولا تَحكُمُ فِينَا بِالعَدلِ، فغضب عمر رضي الله عنه حَتَّى هَمَّ أَنْ يُوقِعَ بِه، فقال له الحُرُّ: يا أمير المؤمنين، إنَّ الله تعالى قال لِنَبِيِّه صلى الله عليه وسلم : {خذ العفو وأمر بالعرف وأعرض عن الجاهلين}، وإِنَّ هذا مِن الجَاهِلِين، والله مَا جَاوَزَها عُمر حِين تَلاَهَا، وكان وَقَّافًا عند كِتَاب الله تعالى . المزيد
Abdullah b. Abbas, radijallahu 'anhuma, je rekao: "Ujejene b. Hisn je došao u Medinu i odsjeo kod svog bratića El-Hurra b. Kajsa koji je bio od ljudi koje je Omer, radijallahu 'anhu, poštovao, i bio je jedan od učenjaka sa kojima se Omer, radijallahu 'anhu, savjetovao među kojima su bili i starci i mladići. Ujejne je svome bratiću rekao: 'O sine brata mog, ti imaš ugleda kod Omera, pa traži dozvolu da uđem kod njega.', pa je on to i uradio i Omer mu je dozovolio da uđe. Kada je ušao rekao je: 'O sine Hattabov, ti nas mnogo ne opominješ niti među nama pravedno sudiš.', na šta se Omer, radijallahu 'anhu, mnogo naljutio, tako da je poželio da ga kazni. Tada mu El-Hurr, reče: 'O vođo pravovijernih, zaista je Allah Uzvišeni, Svome Vjerovjesniku, sallallahu 'alejhi ve sellem, rekao: 'Ti ono lijepo što čine prihvati, i traži da se čine dobra djela, a neznalica se kloni!', a zaista je ovaj jedan od neznalica. Tako mi Allaha, Omer se zaustavio kada je to čuo, a zaustavile su ga samo riječi iz Allahove Knjige."