عَنْ أَنَسِ بْنِ مَالِكٍ رَضيَ اللهُ عنه قَالَ:
كَانَ رَسُولُ اللهِ صَلَّى اللهُ عَلَيْهِ وَسَلَّمَ يَدْخُلُ الْخَلَاءَ، فَأَحْمِلُ أَنَا وَغُلَامٌ نَحْوِي إِدَاوَةً مِنْ مَاءٍ وَعَنَزَةً فَيَسْتَنْجِي بِالْمَاءِ.
[صحيح] - [متفق عليه] - [صحيح مسلم: 271]
المزيــد ...
Od Enesa ibn Malika, radijallahu anhu, prenosi se da je kazao:
"Kada bi Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, otišao obaviti fiziološku potrebu, ja i još jedan dječak mojih godina donosili bismo mu mješinu sa vodom i kratko koplje, pa bi se očistio vodom."
[صحيح] - [متفق عليه] - [صحيح مسلم - 271]
Enes ibn Malik, radijallahu anhu, pripovijeda da bi on i jedan mladić njemu slične dobi pratili Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kada bi izlazio radi obavljanja fiziološke potrebe. Sa sobom su nosili štap na čijem se vrhu nalazio metalni šiljak sličan vrhu koplja, koji bi Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, koristio kao zastor iza kojeg bi se zaklonio ili kao sutru prilikom namaza. Također su nosili i malu kožnu posudu napunjenu vodom. Kada bi Allahov Poslanik završio s fiziološkom potrebom, jedan od njih bi mu pružio posudu, pa bi se očistio vodom.