Hadis: 'Dobročinstvo je lijep karakter, a grijeh je ono što uzrokuje nemir u prsima i ne želiš da to ljudi saznaju.'

عَنِ النَّوَّاسِ بْنِ سِمْعَانَ الْأَنْصَارِيِّ رضي الله عنه قَالَ:
سَأَلْتُ رَسُولَ اللهِ صَلَّى اللهُ عَلَيْهِ وَسَلَّمَ عَنِ الْبِرِّ وَالْإِثْمِ، فَقَالَ: «الْبِرُّ حُسْنُ الْخُلُقِ، وَالْإِثْمُ مَا حَاكَ فِي صَدْرِكَ، وَكَرِهْتَ أَنْ يَطَّلِعَ عَلَيْهِ النَّاسُ».
[صحيح] - [رواه مسلم] - [صحيح مسلم: 2553]

Prenosi se da je Nevas ibn Sem'an, radijallahu anhu, rekao:
"Upitao sam Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, o dobročinstvu i grijehu, pa mi je rekao: 'Dobročinstvo je lijep karakter, a grijeh je ono što uzrokuje nemir u prsima i ne želiš da to ljudi saznaju.'"
[Vjerodostojan] - [Hadis bilježi imam Muslim] - [صحيح مسلم - 2553]

Objašnjenje

Poslanik je upitan o dobročinstvu i grijehu, pa je to pojasnio kazavši
da je najvažniji vid dobročinstva lijep karakter. Prema Allahu se to iskazuje kroz bogobojaznost, a prema ljudima kroz: trpljenje nelagodnosti, smanjivanje srdžbe, lijep govor, spajanje veza, poslušnost, blagost, dobročinstvo, i lijep suživot.
Što se tiče grijeha, to je ono što izaziva nemir u duši poput sumnjivih stvari. To je ono o čemu se dvoumiš, nemaš unutrašnji mir, i u srcu ti se javlja bojazan da je grijeh, te ne želiš da drugi to saznaju jer je to neprikladno u perspektivi čestitih ljudi. Duša po svojoj prirodi voli da se ljudi upoznaju s njenim dobrim djelima, a ako se već stidiš zbog nekih djela, to je znak da u njima nema dobra."

Koristi hadisa

1. Podsticanje na izgradnju lijepog karaktera jer je ono jedan od najvećih vidova dobročinstva.
2. Istina i zabluda ne mogu biti nejasni kod vjernika. On prepoznaje istinu po svjetlu u svome srcu, a od zablude se po svojoj prirodi udaljava.
3. Jedan od znakova grijeha je uznemirenost srca, te nelagoda da drugi saznaju za to.
4. Es-Sindi je rekao: "Ovo se odnosi na sumnjive stvari čiji propis može biti nejasan za određene ljude. Međutim, ono što je naređeno u šerijatu, bez dokaza koji ukazuju na suprotno, to spada u dobročinstvo, a ono što je zabranjeno, spada u grijeh. U takvim slučajevima nema potrebe ispitivati srce."
5. Oni kojima je hadis upućen su ljudi čiste prirode, a ne oni sa izopačenim srcima koja ne prepoznaju dobro niti odbacuju zlo. Takvi se povode isključivo za svojim strastima.
6. Et-Tibi je kazao: "Termin dobročinstvo se različito definiše u hadisima. U određenim hadisima se navodi da je dobročinstvo ono uz šta se duša i srce smiruju, u drugim da je to vjerovanje, u trećim da je to ono što te približava Allahu, a u ovom hadisu dobročinstvo se identifikuje kao lijep karakter. Ono uključuje podnošenje nevolja od strane drugih, sputavanje srdžbe, vedro lice, prijatan govor i slično tome."