+ -

عَنْ عَبْدِ اللَّهِ بْنِ عَمْرٍو رضي الله عنهما قال: قال رَسولُ اللهِ صَلَّى اللهُ عَلَيْهِ وَسَلَّمَ:
«أَرْبَعٌ مَنْ كُنَّ فِيهِ كَانَ مُنَافِقًا خَالِصًا، وَمَنْ كَانَتْ فِيهِ خَلَّةٌ مِنْهُنَّ كَانَتْ فِيهِ خَلَّةٌ مِنْ نِفَاقٍ حَتَّى يَدَعَهَا: إِذَا حَدَّثَ كَذَبَ، وَإِذَا عَاهَدَ غَدَرَ، وَإِذَا وَعَدَ أَخْلَفَ، وَإِذَا خَاصَمَ فَجَرَ».

[صحيح] - [متفق عليه] - [صحيح مسلم: 58]
المزيــد ...

Od Abdullaha bin 'Amra, radijallahu anhuma, se prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, rekao:
"Kod koga se nađu sljedeće četiri osobine taj je pravi munafik, a kod koga se nađe neka od ovih osobina onda taj ima osobine munafika, i takav će ostati sve dok ne ostavi tu osobinu: kada mu se nešto povjeri on iznevjeri, kada govori laže, kada obeća ne ispuni, i kada se raspravlja prelazi granice."

[Vjerodostojan] - [Muttefekun alejh] - [صحيح مسلم - 58]

Objašnjenje

Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, nas upozorava na četiri svojstva koja, ako se nađu pri muslimanu, jako će ličiti na munafika. To se odnosi na onoga kod koga su ove osobine dominantne, a ne na onoga kod koga se one rijetko nađu. One su:
1. Kada govori, namjerno iznosi neistinu.
2. Kada se obaveže na nešto ne ispuni i pronevjeri.
3. Kada dadne obećanje ne ispuni i prekrši ga.
4. Kada se raspravlja s nekim prelazi granice, odstupa od istine i iznosi neistine.
Licemjerstvo predstavlja iskazivanje jednog, a sakrivanje drugog. Ovo je prisutno kod osobe sa ovim svojstvima budući da jedno prikazuje onome kome govori, kome obećava i s kime se raspravlja, a drugo krije. Ova osoba, dakle, posjeduje svojstvo licemjerstva dokle god se ne riješi te određene osobine. Međutim, ta osoba nije munafik sa aspekta islama, da prikazuje da je musliman, a u sebi krije kufr.

Prijevod: Engleski Urdu Indonežanski Sinhala Vijetnamski Tagalog Kurdski Hausa Malajalamski Svahilijanski Tajlandski Puštijanski Asamski السويدية الأمهرية الهولندية الغوجاراتية কিরগিজ النيبالية الرومانية মালাগাসি
Prikaz prijevoda

Koristi hadisa

  1. Pojašnjenje nekih pokazatelja licemjerstva kako bi ih se ljudi čuvali.
  2. Sa ovim hadisom nam se želi dati do znanja da su ovo neka svojstva licemjerstva, te da onaj pri kome se ona nađu liči na munafike u svome ponašanju, a ne da je on pravi munafik koji prikazuje da je musliman, a u sebi krije nevjerstvo. Druga skupina učenjaka je kazala da se ovaj hadis odnosi na one kod kojih preovladavaju ova svojstva i koje to uopšte ne interesuje. Takvi ljudi uglavnom imaju neispravno uvjerenje.
  3. El-Gazali je kazao: "Osnova praktikovanja vjere bazira se na trome: riječi, praksa i namjere. U ovom hadisu na nevaljale riječi se ukazuje putem laži, na nevaljalu praksu putem pronevjere, te na nevaljale namjere putem neispunjavanja obećanja. Međutim, neispunjavanje obećanja je problematično kada čovjek ima namjeru da ga ne ispuni u trenutku kada ga daje, a ako na početku nije imao takvu namjeru, a zatim promijeni mišljenje radi vanredne okolnosti, na ovu situaciju se ne odnosi ovaj hadis."
  4. Postoje dvije vrste licemjerstva:
  5. 1. Licemjerstvo ubjeđenja koje čovjeka izvodi iz vjere islama. To je kada čovjek pokazuje da je musliman, a u sebi krije nevjerstvo.
  6. 2. Licemjerstvo u djelima. To je kada čovjek liči na prave munafike u svom ponašanju. Ova vrsta ne izvodi čovjeka iz vjere, ali spada u kategoriju velikih grijeha.
  7. Ibn Hadžer je kazao: "Učenjaci su složni da onaj ko vjeruje u istinu i to potvrđuje jezikom, ali ipak čini ova djela licemjera, takvom nećemo presuditi da je nevjernik, niti će kao munafik vječno goriti u Vatri.
  8. En-Nevevi je kazao: "Skupina učenjaka je kazala da se ovaj hadis odnosi na munafike koji su bili živi za vrijeme Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Oni su kazali da su vjernici, ali su slagali; data im je vjera na povjerenje, ali su ju pronevjerili; dali su obećanje da će pomagati vjeru, ali su ga prekršili; a usto su i pretjerivali u raspravama."