عن سعيد بن المسيب عن أبيه المسيب بن حزن رضي الله عنه قال: "لما حضرَتْ أبا طالب الوفاة جاءه رسول الله صلى الله عليه وسلم وعنده عبد الله بن أبي أمية وأبو جهل، فقال له: يا عَمِّ قل لا إله إلا الله، كلمة أُحَاجُّ لك بها عند الله، فقالا له: أَتَرَغَبُ عن ملة عبد المطلب؟ فأعاد عليه النبي صلى الله عليه وسلم ، فأعادا، فكان آخر ما قال هو على ملة عبد المطلب، وأبى أن يقول لا إله إلا الله، فقال النبي صلى الله عليه وسلم : لأستغفرن لك ما لم أُنْهَ عنك، فأنزل الله: {مَا كَانَ لِلنَّبِيِّ وَالَّذِينَ آمَنُوا أَنْ يَسْتَغْفِرُوا لِلْمُشْرِكِينَ وَلَوْ كَانُوا أُولِي قربى...} الآية"، وأنزل الله في أبي طالب: {إِنَّكَ لا تَهْدِي مَنْ أَحْبَبْتَ وَلَكِنَّ اللَّهَ يَهْدِي مَنْ يَشَاءُ وَهُوَ أَعْلَمُ بِالْمُهْتَدِينَ}.
[صحيح] - [متفق عليه]
المزيــد ...

Seid b. Musejjib, prenoseći od svoga oca Musejjiba b. Hazna, koji je je rekao: "Kada se Ebu Talibu približila smrt, posjetio ga je Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, i našao kod njega Ebu Džehla i Abdullaha b. Ebu Umejju. Tada mu se obratio riječima: 'Amidža izgovori: 'La ilahe illallah!', riječi koje će mi biti potpora da se zalažem za tebe kod AIIaha na Sudnjem danu!' Ebu Džehl i Abdullah b. Ebu Umejje rekoše: 'Zar bi napustio vjeru Abdul Muttalibovu?!' Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, izgovarao mu je ove riječi i ponavljao ih, a i oni su isto činili, sve dok Ebu Talib nije rekao da ostaje u vjeri Abdul-Muttalibovoj, odbivši izgovoriti: 'La ilahe illallah!' Poslanik, sallallahu aleihi ve sellem, tada reče: 'Tako mi Allaha, molit ću Ga da ti oprosti sve dok mi to ne zabrani!' Potom je objavljen ajet: 'Vjerovjesniku i vjernicima nije dopušteno da mole oprost za mnogobošce, pa makar im bili rodbina.' U povodu slučaja s Ebu Talibom Poslaniku je, sallallahu 'alejhi ve sellem, također objavljeno: 'Ti, doista, ne možeš uputiti na pravi put onoga koga ti želiš da uputiš; Allah upućuje na pravi put onoga koga On hoće.'"
Vjerodostojan - Muttefekun alejh

Objašnjenje

Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, posjetio je Ebu Taliba dok je bio na samrtnoj postelji i ponudio mu da prihvati islam, kako bi svoj život okončao djelom koje će mu donijeti spas i sreću. Tražio je od njega da izgovori kelimei šehadet, dok su mušrici oko njega tražili da ostane na vjeri svojoj predaka, tj. u širku. Oni su znali šta znače ove riječi, jer se njima negira širk i prihvata iskreno robovanje samo Allahu. Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, ponovo je zatražio od svoga amidže da izgovori te riječi, a mušrici su ga ponovo od toga odvraćali, sprečavajući ga da prihvati istinu. Tada se Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, zakleo da će od Allaha tražiti oprost za svoga amidžu, sve dok mu to ne bude zabranjeno, nakon čega je Allah objavio ajet u kojem zabranjuje da se za takve traži oprost, pojasnivši mu da je uputa kod Allaha i da je On daje kome hoće, s obzirom da On najbolje zna ko tu uputu zaslužuje, a ko ne. Allah je objavio: "Vjerovjesniku i vjernicima nije dopušteno da mole oprost za mnogobošce, pa makar im bili rodbina." U povodu slučaja s Ebu Talibom Poslaniku je, sallallahu 'alejhi ve sellem, također objavljeno: "Ti, doista, ne možeš uputiti na pravi put onoga koga ti želiš da uputiš; Allah upućuje na pravi put onoga koga On hoće."

Prijevod: Engleski Francuski Španski Turski Urdu Indonežanski Ruski Bengalski Kineski Perzijski Tagalog Indijanski Vijetnamski Sinhala Ujgurski Kurdski Hausa portugalski Malajalamski Svahilijanski Puštijanski Asamski السويدية الأمهرية
Prikaz prijevoda