Hadis: Gospodaru, oprosti mi moje grijehe i moje neznanje, moj prijestup u svemu što činim, kao i ono što Ti znaš bolje od mene samog. Gospodaru, oprosti mi moje grijehe, bilo s namjerom ili u neznanju ili one koji su učinjeni u šali, a sve to imam pri sebi. Allahu, oprosti mi moje prošle i buduće grijehe, ono što sam učinio tajno i javno. Ti približavaš onoga koga hoćeš i udaljavaš onoga koga hoćeš, i Ti si nad svim moćan

عَنِ أَبِي مُوسَى رضي الله عنه، عَنِ النَّبِيِّ صَلَّى اللهُ عَلَيْهِ وَسَلَّمَ أَنَّهُ كَانَ يَدْعُو بِهَذَا الدُّعَاءِ:

«رَبِّ اغْفِرْ لِي خَطِيئَتِي وَجَهْلِي، وَإِسْرَافِي فِي أَمْرِي كُلِّهِ، وَمَا أَنْتَ أَعْلَمُ بِهِ مِنِّي، اللَّهُمَّ اغْفِرْ لِي خَطَايَايَ، وَعَمْدِي وَجَهْلِي وَهَزْلِي، وَكُلُّ ذَلِكَ عِنْدِي، اللَّهُمَّ اغْفِرْ لِي مَا قَدَّمْتُ وَمَا أَخَّرْتُ، وَمَا أَسْرَرْتُ وَمَا أَعْلَنْتُ، أَنْتَ المُقَدِّمُ وَأَنْتَ المُؤَخِّرُ، وَأَنْتَ عَلَى كُلِّ شَيْءٍ قَدِيرٌ».
[صحيح] - [متفق عليه] - [صحيح البخاري: 6398]

Ebu Musa, radijallahu 'anhu, prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, učio ovu dovu:
"Gospodaru, oprosti mi moje grijehe i moje neznanje, moj prijestup u svemu što činim, kao i ono što Ti znaš bolje od mene samog. Gospodaru, oprosti mi moje grijehe, bilo s namjerom ili u neznanju ili one koji su učinjeni u šali, a sve to imam pri sebi. Allahu, oprosti mi moje prošle i buduće grijehe, ono što sam učinio tajno i javno. Ti približavaš onoga koga hoćeš i udaljavaš onoga koga hoćeš, i Ti si nad svim moćan."
[Vjerodostojan] - [Muttefekun alejh] - [صحيح البخاري - 6398]

Objašnjenje

Jedna od sveobubvatnih Poslanikovih, sallallahu alejhi ve sellem, dova, bila je i ova, a značenje joj je sljedeće:
Gospodaru, oprosti mi moje grijehe i moje neznanje, i sve ono što učinim u neznanju.
Oprosti mi moj prijestup u svemu što činim i u svemu u čemu pređem granicu.
"kao i ono što Ti znaš bolje od mene samog", tj. oprosti mi i ono što Ti znaš bolje od mene samog, jer Ti znaš, a ja zaboravljam.
"Gospodaru, oprosti mi moje grijehe, bilo s namjerom ili u neznanju", tj. Gospodaru, oprosti mi moje greške, a i ono što učinim namjerno, znajući da je to grijeh.
"ili one koji su učinjeni u šali", tj. oprosti mi moje grijehe koje uradim u stanju zbilje i u stanju kada sam neozbiljan.
"a sve to imam pri sebi", tj. oprosti mi jer sve to pripada meni, sve te grijehe i mahane.
"Allahu, oprosti mi moje prošle i buduće grijehe", tj, sve ono što sam ranije uradio, a i sve ono što ću u budućnosti uraditi.
"ono što sam učinio tajno i javno", tj. oprosti mi i ono što sakrijem i što javno ispoljim.
"Ti približavaš onoga koga hoćeš i udaljavaš onoga koga hoćeš", tj. onoga koga želiš Ti približiš Svojoj milosti i uputiš ga ka onome što voliš, ali i udaljiš od Sebe koga hoćeš, tako što mu ne podariš uspjeh i ne podržiš ga. Niko ne može približiti ono što ti udaljiš, niti može udaljiti ono što ti približiš.
Ti si nad svim moćan, odnosno posjeduješ potpunu moć i apsolutnu volju, te radiš sve ono što hoćeš.

Koristi hadisa

1. a) Spomenuta dova veoma je vrijedna i treba je učiti kao vid slijeđenja Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.
2. b) Zabrana pretjerivanja, a onaj koji pretjeruje izložen je kazni.
3. c) Allah, dž.š., poznaje čovjeka bolje nego što čovjek poznaje samog sebe, pa je potrebno da povjeri i prepusti svoje stanje Allahu, jer može pogriješiti, a da toga nije ni svjestan.
4. d) Čovjek može biti odgovoran za svoje šale kao što je odgovoran i za ozbiljne stvari. Zato mora biti oprezan u svakome stanju, pa i kada se šali.
5. e) Ibn Hadžer el-Askalani kaže: "Nisam vidio da se u bilo kojoj od predaja spominje mjesto za upućivanje ove dove, iako se za jedan veći dio te dove prenosi da ju je (Poslanik) učio u noćnim namazima. Također se prenosi da je učio tu dovu na kraju namaza, a različite su predaje da li je to činio prije selama ili poslije njega."
6. f) Da li je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, činio greške pa je tražio oprost?
7. Postoji nekoliko tumačenja:
8. 1. to je činio iz skromnosti i poniznosti,
9. 2. smatrao je da je grijeh propustiti nešto što vodi ka savršenstvu ili izostaviti ono što je preče da se uradi,
10. 3. misli se na ono što je učinjeno iz zaborava,
11. 4. misli se na djela koja su bila prije poslanstva,
12. 5. neki učenjaci smatraju da je traženje oprosta bilo oblik ibadeta, ne zbog potrebe za oprostom, već kao čin pokornosti Allahu,
13. 6. također se navodi da je to bio način da poduči svoj ummet, kako ne bi bili sigurni u svoje stanje i kako bi nastavili tražiti oprost od Allaha.