عَنْ عَائِشَةَ أُمِّ المُؤْمِنينَ رَضِيَ اللَّهُ عَنْهَا قَالَتْ:
مَا صَلَّى النَّبِيُّ صَلَّى اللهُ عَلَيْهِ وَسَلَّمَ صَلاَةً بَعْدَ أَنْ نَزَلَتْ عَلَيْهِ: {إِذَا جَاءَ نَصْرُ اللَّهِ وَالفَتْحُ} [النصر: 1] إِلَّا يَقُولُ فِيهَا: «سُبْحَانَكَ رَبَّنَا وَبِحَمْدِكَ اللَّهُمَّ اغْفِرْ لِي».
وعَنْها قَالَتْ: كَانَ رَسُولُ اللهِ صَلَّى اللهُ عَلَيْهِ وَسَلَّمَ يُكْثِرُ أَنْ يَقُولَ فِي رُكُوعِهِ وَسُجُودِهِ: «سُبْحَانَكَ اللهُمَّ رَبَّنَا وَبِحَمْدِكَ، اللهُمَّ اغْفِرْ لِي» يَتَأَوَّلُ الْقُرْآنَ.
[صحيح] - [متفق عليه] - [صحيح البخاري: 4967]
المزيــد ...
Aiša, majka pravovjernih, radijallahu anha, kaže:
"Nakon što je objavljena sura: 'Iza džae nasrullahi vel-feth', (En-Nasr, 1.), Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nikada nije klanjao, a da nije proučio: 'Subhanekellahumme rabbena ve bi hamdike, Allahumme igfir li - Slavljen neka si Ti Gospodaru naš, i Tebi pripada svaka hvala, Allahu moj oprosti mi.'"
[Vjerodostojan] - [Muttefekun alejh] - [صحيح البخاري - 4967]
Aiša, majka vjernika, kazuje da kada je objavljena sura En-Nasr, Poslanik je praktično sproveo ajet: "Ti veličaj Gospodara svoga hvaleći Ga i moli Ga da ti oprosti", tako što je na ruku'u i sedždi mnogo učio sljedeću dovu: "'Subhanekellahumme rabbena ve bi hamdike, Allahummegfir li - Slavljen neka si Ti i daleko od svake mahane i svega što ne priliči, i Tebi pripada svaka hvala, jer posjeduješ savršeno Biće, osobine i postupke. Allahu moj oprosti mi, pobriši moje grijehe i pređi preko njih."