Hadis: "O Muaze, ja te uistinu volim, pa ću te posavjetovati. Nemoj propustiti da nakon kraju svakog namaza kažeš: 'Allahumme e'inni 'ala zikrike ve šukrike ve husni ibadetike - Allahu moj, pomozi mi da Ti zikr činim, da Ti budem zahvalan i da ti iskreno robujem!'"

عن معاذ بن جبل رضي الله عنه أن النبي صلى الله عليه وسلم قال: «يَا مُعَاذ، واللهِ، إِنِّي لَأُحِبُّكَ، ثُمَّ أُوصِيكَ يَا مُعَاذُ، لاَ تَدَعَنَّ فِي دُبُرِ كُلِّ صَلاَة تَقُول: اللَّهُمَّ أَعِنِّي عَلَى ذِكْرِكَ، وَشُكْرِكَ، وَحُسْنِ عِبَادَتِكَ».
[صحيح] - [رواه أبو داود والنسائي ومالك وأحمد]

Muaz b. Džebel, radijallahu 'anhu, prenosi da mu je Vjerovjesnik, sallallahu 'alejhi ve sellem, rekao: "O Muaze, ja te uistinu volim, pa ću te posavjetovati. Nemoj propustiti da nakon kraju svakog namaza kažeš: 'Allahumme e'inni 'ala zikrike ve šukrike ve husni ibadetike - Allahu moj, pomozi mi da Ti zikr činim, da Ti budem zahvalan i da ti iskreno robujem!'"
[Vjerodostojan] - [Hadis bilježi Nesai - Hadis bilježi Ebu Davud - Hadis bilježi imam Ahmed - Hadis bilježi imam Malik]

Objašnjenje

Hadis Muaza b. Džebela nam odslikava jedan novi vid islamske i bratske ljubavi, iz koje proizilazi savjet i uputa na dobro, jer je Vjerovjesnik, sallallahu 'alejhi ve sellem, Muazu rekao: "Ja te uistinu volim", čak se u nekim predajama i zakleo riječima: "Tako mi Allaha, ja te, uistinu, volim", i ovo je velika počast za Muaza b. Džebela, radijallahu 'anhu, jer se Vjerovjesnik, sallallahu 'alejhi ve sellem, zakleo da ga voli. Onaj ko voli neće savjetovati onoga koga voli osim sa dobrim. Zbog toga mu je na početku Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, i rekao ove riječi, kako bi Muaz bio spreman na ono što će mu reći i kako bi to prihvatio, jer mu to dolazi od onoga ko ga voli. Zatim mu je rekao: "Nemoj propustiti da nakon kraju svakog namaza kažeš", odnosno na kraju svakog propisanog namaza reci: "Allahumme e'inni 'ala zikrike ve šukrike ve husni ibadetike - Allahu moj, pomozi mi da Ti zikr činim, da Ti budem zahvalan i da ti iskreno robujem!" A kraj svakog namaza jeste zadnje sjedenje prije predaje selama, kao što je zabilježeno u pojedinim predajama da je ove riječi izgovarao prije predaje selama. I ovo je ispravno, jer je pravilo da kada se spomene neki govor ili radnja na kraju namaza, onda ukoliko se radi o dovi dolazi prije predaje selama, a ukoliko se radi o zikru onda dolazi poslije predaje selama. Na ovo pravilo ukazuje i govor Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, Ibn Mes'udu kada ga je podučavo tešehudu - zadnjem sjedenju u namazu, pa mu rekao: "Zatim (nakon salavata) neka izbere od dova ono što želi i što mu se najviše sviđa." A što se tiče zikra, Allah Uzvišeni kaže: "A kada namaz završite, Allaha spominjite, i stojeći, i sjedeći, i ležeći na bokovima." Govor Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem: "Pomozi mi da Ti zikr činim", znači svaki govor kojim se približava i robuje Allahu Uzvišenom, je zikr. "I da Ti budem zahvalan", na darovanim blagodatima i otklonjenim nedaćama. Ta, koliko je samo Allahovih blagodati prema Njegovim stvorenjima, i koliko je samo nedaća koje su ih zaobišle, pa neka zahvaljuju Allahu Uzvišenom na tome.