عن أبي موسى الأشعري -رضي الله عنه- قال: دخلتُ عَلى النَبيِّ -صلَّى الله عليه وسلَّم- أنَا ورجلاَن مِنْ بَنِي عَمِّي، فَقَال أحدهما: يا رسول الله، أمرنا على بعض ما ولاك الله -عز وجل- وقال الآخر مثل ذلك، فقال: «إِنَّا وَالله لاَ نُوَلِّي هَذَا العَمَلَ أَحَدًا سَأَلَهُ، أَو أَحَدًا حَرِصَ عَلَيهِ».
[صحيح.] - [متفق عليه.]
المزيــد ...

Ebu Musa El-Eš'ari, radijallahu 'anhu, je rekao: "Ušao sam kod Allahovog Vjerovjesnika, sallallahu 'alejhi ve sellem, zajedno sa dvojicom sinova moga amidže. Tada je jedan od njih rekao: 'O Allahov Poslaniče, nadredi nas na nešto od onoga nad čime te je Allah nadredio.' I drugi čovjek je isto rekao. Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, im je rekao: 'Tako mi Allaha, mi zaista ovu stvar ne dajemo onome ko je traži ili onome ko je priželjkuje.'"

Objašnjenje

Ovaj hadis govori o zabrani davanja vlasti onome ko je traži ili priželjkuje. Poslanik, sallallahua 'alejhi ve sellem, je nakon što su mu dvojica ljudi zatražili da ih nadredi nad nečim od onoga nad čime ga je Allah Uzvišeni nadredio, rekao: "Tako mi Allaha, mi zaista ovu stvar ne dajemo onome ko je traži ili onome ko je priželjkuje." Što znači da ne dajemo vlast onome ko je traži ili priželjkuje, jer je možda njegov cilj samo da se domogne moći i pozicije, a ne da popravlja stanje ljudi. I zbog ove mogućnosti Vjerovjesnik, sallallahu 'alejhi ve sellem, je zabranio da mu se daje bilo kakva vlast. Ovo potvrđuje i hadis kojeg prenosi Abdurrahman b. Semure, radijallahu 'anhu, u kome je Vjerovjesnik, sallallahu 'alejhi ve sellem, rekao: "Ne traži vlast, jer ako je dobiješ nakon što si je sam tražio bit ćeš u njoj prepušten sam sebi, a ako je dobiješ bez svog traženja bit ćeš u njoj od Allaha pomognut." Zbog toga ne treba vladar muslimana da daje upravu ili vlast nad određenim pokrajinama onima koji mu to traže, pa makar oni bili dostojni toga. Isto tako ukoliko bi mu neko tražio da bude kadija među ljudima u određenoj pokrajni. Međutim, ukoliko neki kadija traži da se premjesti iz jednog u drugo mjesto, to ne ulazi po ovaj propis, jer je njemu već od prije data uprava i on je samo tražio da bude na drugom mjestu. Naravno, pod uslovom da sa sigurnošću znamo da njegov cilj nije vladanje nad određenim narodom u tom mjestu, u tom slučaju je zabranjeno njegovo premještanje, a djela se cijene prema namjerama. Ako neko upita: "ta onda kažete na govor Jusufa, 'alejhi selam, kada je rekao vladaru: 'Postavi me da vodim brigu o stovarištima u zemlji.'? (Jusuf, 55.) U tom slučaju postoje dva odgovora. Prvi odgovor jeste da ukoliko se Šerijat naroda prije nas razlikuje od našeg Šerijata, uzimamo i oslanjamo se na ono što je došlo u naše Šerijatu, odnosno uzimamo ono što je nama propisano, a ostavljamo ono što je bilo propisano prijašnjim narodima. Zbog poznatog fikhskog pravila koje glasi: 'Šerijatski propisi naroda prije nas su i naši propisi, pod uslovom da se ne razlikuju od naših šerijatskih propisa', a u ovom slučaju imamo da se naš šerijatski propis razlikuje od njihovog, i to nalazimo u riječima: 'Mi zaista ne dajemo vlast onome ko je traži.' Drugi odgovor jeste da je Jusuf, 'alejhi selam, vidio kako se imetak rasipa i da se ne raspodjeljuje pravedno, pa je želio da spasi državu i ljude od ove nepravde, njegov cilj je bio popravljanje stanja i uklanjanje nepravde i lošeg odnosa prema imetku ljudi, i u ovom slučaju je dozvoljeno tražiti upravu. Kao na primjer da vidimo nekog od namjesnika u određenom mjestu kako ne vodi računa o upravi koja mu je data i kako čini nered među podanicima, tada je pravednom, bogobojaznom i sposobnom čovjeku dozvoljeno da traži od vladara da ga postavi na njegovo mjesto, i da mu kaže: "Postavi me namesnikom toga mjesta kako bi zaustavio nepravdu i zlo koji se u njemu nalaze", i u ovome nema nikave smetnje jer se slaže sa općim šerijatskim pravilima. U hadisu od Osmana b. Ebi El-'Asa, je preneseno da je on Poslaniku, sallallahu 'alejhi ve sellem, rekao: "Postavi me da budem imam u namazu svome narodu." Pa mu je sallallahu 'alejhi ve sellem rekao: "Ti si njihov imam." Iz ovoga su neki učenjaci zaključili da ovaj hadis ukazuje da dozvoljenost traženja vođstva u dobru. Takođe se u dovama robova Milostivog spominje da su govorili: "I učini nas predvodnicima (imamima) bogobojaznih" (El-Furkan, 74.), a u ovoj dovi se ne radi o ružnom traženju vlasti, već je ružno traženje vlasti traženje dunjalučke vlasti u kojem ne treba pomoći onome ko traži i ko ne zaslužuje da mu se da.

Prijevod: Engleski Francuski Španski Turski Urdu Indonežanski Ruski Bengalski Kineski
Prikaz prijevoda