Hadis: . .

عَنْ زَيْدِ بْنِ ثَابِتٍ رَضِيَ اللَّهُ عَنْهُ قَالَ:
تَسَحَّرْنَا مَعَ النَّبِيِّ صَلَّى اللهُ عَلَيْهِ وَسَلَّمَ، ثُمَّ قَامَ إِلَى الصَّلاةِ، قُلْتُ: كَمْ كَانَ بَيْنَ الأَذَانِ وَالسَّحُورِ؟ قَالَ: قَدْرُ خَمْسِينَ آيَةً.
[صحيح] - [متفق عليه] - [صحيح البخاري: 1921]

Prenosi si se od Zejda b. Sabita, radijallahu anhu, da je rekao:
''Sehurili smo s Vjerovjesnikom, sallallahu alejhi ve sellem, a zatim je ustajao da klanja namaz." “Koliko je bilo između ezana i sehura?” “Onoliko koliko treba vremena da se prouči pedeset ajeta.” - Zejd je odgovorio.
[Vjerodostojan] - [Muttefekun alejh] - [صحيح البخاري - 1921]

Objašnjenje

Neki ashabi, radijallahu anhum, su sehurili s Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, a zatim bi ustao da klanja sabah-namaz. Enes je upitao Zejda ibn Sabita, radijallahu anhu: "Koliko je vremena bilo između ezana i završetka sehura?" Zejd odgovori: "To je bilo otprilike onoliko koliko treba vremena da se prouči pedeset srednjih ajeta. Niti da su dugi niti kratki ajeti, a ni brzim niti sporim učenjem."

Koristi hadisa

1. Vrijednost odgađanja sehura do pred zoru se očituje u brojnim tjelesnim koristima, a i čovjeku će tokom dana biti lakše da posti.
2. Ashabi su se trudili da budu u prisustvu Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kako bi od njega nešto naučili.
3. Lijepo ponašanje Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, prema svojim ashabima se očitovalo u tome što je jeo s njima.
4. Vrijeme posta ili ustezanja od hrane nastupa pojavom zore.
5. Rečenica: "Koliko je vremena bilo između ezana i sehura", odnosi se zapravo na vrijeme između sehura i ikameta. Ovome ide u prilog drugi hadis u kojem se navodi: "Koliko je vremena bilo između završetka sehura i početka namaza?" Ovo je u skladu s pravilom kojeg su učenjaci koristili - jedni hadisi se tumače u skladu sa drugima.
6. El-Muhelleb je rekao: "Hadis ukazuje da su ljudi procjenjivali vrijeme putem radnih aktivnosti. Arapi su, naime, tako vrijeme mjerili govoreći na primjer: 'Vrijeme potrebno za mužnju ovce, vrijeme potrebno za klanje deve.' Umjesto toga, Zejd ibn Sabit je naveo procjenu tog vremenskog perioda prema učenju Kur'ana, što ukazuje da je ono bilo vrijeme za ibadet učenja Kur'ana. Da je procjenjivao vrijeme na drugi način rekao bi: 'koliko jedan stepen', ili: 'koliko jedna trećina petine sahata'."
7. Ibn Ebi Džemre je kazao: "Poslanik je pažljivo razmatrao šta je najlakše za ljude i postupao bi u skladu s tim. Da se nije sehurio, ljudi bi ga slijedili u tone, a to bi za neke moglo biti jako zahtjevno. Također, da je sehurio usred noći, to bi također predstavljalo izazov za one koji spavaju, jer bi ih to moglo navesti da prespavaju sabah, ili bi im predstavljalo veliku poteškoću da ostanu budni."