عَنْ حِطَّانَ بْنِ عَبْدِ اللهِ الرَّقَاشِيِّ قَالَ: صَلَّيْتُ مَعَ أَبِي مُوسَى الْأَشْعَرِيِّ صَلَاةً، فَلَمَّا كَانَ عِنْدَ الْقَعْدَةِ قَالَ رَجُلٌ مِنَ الْقَوْمِ: أُقِرَّتِ الصَّلَاةُ بِالْبِرِّ وَالزَّكَاةِ، قَالَ: فَلَمَّا قَضَى أَبُو مُوسَى الصَّلَاةَ وَسَلَّمَ انْصَرَفَ فَقَالَ: أَيُّكُمُ الْقَائِلُ كَلِمَةَ كَذَا وَكَذَا؟ قَالَ: فَأَرَمَّ الْقَوْمُ، ثُمَّ قَالَ: أَيُّكُمُ الْقَائِلُ كَلِمَةَ كَذَا وَكَذَا؟ فَأَرَمَّ الْقَوْمُ، فَقَالَ: لَعَلَّكَ يَا حِطَّانُ قُلْتَهَا؟ قَالَ: مَا قُلْتُهَا، وَلَقَدْ رَهِبْتُ أَنْ تَبْكَعَنِي بِهَا، فَقَالَ رَجُلٌ مِنَ الْقَوْمِ: أَنَا قُلْتُهَا، وَلَمْ أُرِدْ بِهَا إِلَّا الْخَيْرَ، فَقَالَ أَبُو مُوسَى: أَمَا تَعْلَمُونَ كَيْفَ تَقُولُونَ فِي صَلَاتِكُمْ؟ إِنَّ رَسُولَ اللهِ صَلَّى اللهُ عَلَيْهِ وَسَلَّمَ خَطَبَنَا فَبَيَّنَ لَنَا سُنَّتَنَا وَعَلَّمَنَا صَلَاتَنَا، فَقَالَ:
«إِذَا صَلَّيْتُمْ فَأَقِيمُوا صُفُوفَكُمْ، ثُمَّ لِيَؤُمَّكُمْ أَحَدُكُمْ فَإِذَا كَبَّرَ فَكَبِّرُوا، وَإِذْ قَالَ: {غَيْرِ الْمَغْضُوبِ عَلَيْهِمْ وَلا الضَّالِّينَ} [الفاتحة: 7]، فَقُولُوا: آمِينَ، يُجِبْكُمُ اللهُ، فَإِذَا كَبَّرَ وَرَكَعَ فَكَبِّرُوا وَارْكَعُوا، فَإِنَّ الْإِمَامَ يَرْكَعُ قَبْلَكُمْ، وَيَرْفَعُ قَبْلَكُمْ»، فَقَالَ رَسُولُ اللهِ صَلَّى اللهُ عَلَيْهِ وَسَلَّمَ: «فَتِلْكَ بِتِلْكَ، وَإِذَا قَالَ: سَمِعَ اللهُ لِمَنْ حَمِدَهُ، فَقُولُوا: اللَّهُمَّ رَبَّنَا لَكَ الْحَمْدُ، يَسْمَعِ اللهُ لَكُمْ، فَإِنَّ اللهَ تَبَارَكَ وَتَعَالَى قَالَ عَلَى لِسَانِ نَبِيِّهِ صَلَّى اللهُ عَلَيْهِ وَسَلَّمَ: سَمِعَ اللهُ لِمَنْ حَمِدَهُ، وَإِذَا كَبَّرَ وَسَجَدَ فَكَبِّرُوا وَاسْجُدُوا، فَإِنَّ الْإِمَامَ يَسْجُدُ قَبْلَكُمْ وَيَرْفَعُ قَبْلَكُمْ»، فَقَالَ رَسُولُ اللهِ صَلَّى اللهُ عَلَيْهِ وَسَلَّمَ: «فَتِلْكَ بِتِلْكَ، وَإِذَا كَانَ عِنْدَ الْقَعْدَةِ فَلْيَكُنْ مِنْ أَوَّلِ قَوْلِ أَحَدِكُمُ: التَّحِيَّاتُ الطَّيِّبَاتُ الصَّلَوَاتُ لِلهِ، السَّلَامُ عَلَيْكَ أَيُّهَا النَّبِيُّ وَرَحْمَةُ اللهِ وَبَرَكَاتُهُ، السَّلَامُ عَلَيْنَا وَعَلَى عِبَادِ اللهِ الصَّالِحِينَ، أَشْهَدُ أَنْ لَا إِلَهَ إِلَّا اللهُ وَأَشْهَدُ أَنَّ مُحَمَّدًا عَبْدُهُ وَرَسُولُهُ».
[صحيح] - [رواه مسلم]
المزيــد ...
Prenosi se da je Hittan ibn Abdullah er-Rekaši rekao: "Klanjao sam sa Ebu Musaom, r.a., namaz. Kada smo sjeli neko od ljudi je poručio: 'Namaz je propisan sa dobročinstvom i zekatom.' Nakon što je Ebu Musa završio namaz i predao selam, okrenuo se i upitao: 'Ko je od vas rekao to i to?' Ljudi su šutjeli. Zatim je upitao: 'Ko je od vas rekao to i to?' Ljudi su šutjeli. Potom je upitao: 'Da nisi ti to rekao, Hittane?' Odgovorio sam: 'Nisam.' Pobojao sam se da me zbog toga ne izgrdi. Potom je neko od ljudi rekao: 'Ja sam to rekao, ali ništa loše nisam namjeravao.' Ebu Musa je tada kazao: 'Zar ne znate šta treba reći u namazu?! Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, održao je hutbu, objasnio nam sunnet, podučio nas namazu i rekao nam:
'Kada klanjate, ispravite saffove i neka neko od vas bude imam. Kada donese tekbir, i vi ga donesite. Kada rekne: 'Gajril magdubi 'alejhim veleddallin', recite: 'Amin!' Allah će vam se odazvati. Kada izgovori tekbir i učini ruku', i vi učinite ruku', jer imam, uistinu, čini ruku' prije vas.' Zatim je Poslanik rekao: 'To vam je za to. Kada imam kaže: 'Semi Allahu limen hamideh,' recite: 'Allahumme Rabbena leke-l-hamd.' Allah će vas čuti, jer je Allah, doista, preko svoga Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: 'Allah je čuo onoga ko Ga hvali.' Kada imam izgovori tekbir i učini sedždu, i vi učinite sedždu. Imam, zaista, čini sedždu prije vas i diže se prije vas.' Allahov Poslanik je također rekao: 'To vam je za to. Kada imam sjedne, onda neka svako od vas prouči: 'Et-Tehijjatu et- tajjibatu es-salavatu lillahi. Es-Selamu alejke ejjuhe-n-nebijju ve rahmetullahi ve berekatuhu, es-selamu 'alejna ve'ala 'ibadillahi-s-salihine. Ešhedu en la ilahe illallahu ve ešhedu enne Muhammeden 'abduhu ve resuluhu. (Lijepi pozdravi i salavati pripadaju Allahu Uzvišenom. Neka je spas, milost i berićet na Tebe, Poslaniče. Neka je spas na nas i na dobre Allahove robove. Svjedočim da nema istinskog boga osim Allaha i svjedočim da je Muhammed Njegov rob i poslanik.)'"
Vjerodostojan - Hadis bilježi imam Muslim
Ebu Musa el-Eš'ari, radijallahu anhu, jedan od istaknutih ashaba, jednom prilikom je predvodio namaz. Kada je bio na sjedenju na kojem se uči "ettehijjatu", jedan od klanjača iza njega je kazao: "Namaz se u Kur'anu spominje zajedno sa dobročinstvom i zekatom." Kada je Ebu Musa predao selam, okrenuo se prisutnim te ih je upitao: "Ko je od vas kazao: 'Namaz se u Kur'anu spominje zajedno sa dobročinstvom i zekatom'?" Ljudi su šutjeli i niko se nije htio oglasiti. Ebu Musa im je ponovo postavio pitanje. Niko se opet nije javio pa je on upitao: "Da nisi ti, Hittane, to rekao?" Njega je upitao budući da je Hittan, inače, bio smjel i njemu blizak, te i kako bi naveo toga koji je to kazao da prizna. Hittan je rekao da nije on, ali se bio i pobojao da će njega Ebu Musa izgrditi zbog toga. Međutim, neko od prisutnih se javio i priznao da je on to rekao, te da je time htio samo dobro. Želeći da ih poduči i da ovoga ukori, Ebu Musa im je rekao: "Zar ne znate šta treba reći u namazu?!" Zatim im je pojasnio da im je jednom prilikom Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, održao hutbu tokom koje ih je podučio šerijatu i načinu obavljanja namaza. Naime, Poslanik im je rekao:
"Kada klanjate, ispravite saffove i neka neko od vas bude imam. Kada donese tekbir, i vi ga donesite. Kada prouči suru el-Fatiha, te na njenom kraju rekne: 'Gajril magdubi 'alejhim veleddallin', recite: 'Amin!' Allah će vam se odazvati kada tako postupite. Kada izgovori tekbir i učini ruku, i vi izgovorite tekbir i učinite ruku'. Imam, doista, čini ruku' prije vas i prije vas se diže sa njega pa ga nemojte preticati. Trenutak u kojem imam ide na ruku' prije vas nadomješta se sa trenutkom vašeg ostajanja na ruku'u onda kada se imam podiže sa njega. Jedan trenutak je za drugi i tako će vaše ostajanje na ruku'u biti isto kao i imamovo. Zatim, kada imam kaže: 'Semi Allahu limen hamideh,' recite: 'Allahumme Rabbena leke-l-hamd.' Allah će čuti vaš govor i dovu. On je, Uzvišeni, preko svoga Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: 'Allah je čuo onoga ko Ga hvali.' Kada imam izgovori tekbir i učini sedždu, i vi izgovorite tekbir i učinite sedždu. Imam, zaista, čini sedždu prije vas i diže se sa nje prije vas. Jedan trenutak je za drugi i tako će vaše ostajanje na sedždi biti isto kao i imamovo. Kada imam sjedne, neka prvo što ćete vi proučiti bude: 'Lijepi pozdravi i salavati pripadaju Allahu Uzvišenom.' Dakle, sva vlast, veličanstvenost i neprolaznost pripadaju samo Allahu, a također i pet propisanih namaza samo On zaslužuje. 'Neka je spas, milost i berićet na Tebe, Poslaniče. Neka je spas na nas i na dobre Allahove robove. Svjedočim da nema istinskog boga osim Allaha i svjedočim da je Muhammed Njegov rob i poslanik.' To jeste, tražite od Allaha da vas spasi svih mana, nedostataka i nereda. Zatim, poseban mir i sigurnost tražimo za našeg Poslanika Muhammeda, a potom za nas, te i za sve Allahove dobre robove koji ispunjavaju Allahova prava i prava Njegovih stvorenja. Nakon toga, svjedočimo da nema istinskog boga mimo Allaha i da je Muhammed Njegov rob i poslanik."