عَنْ عُبَادَةَ بْنِ الصَّامِتِ رَضِيَ اللَّهُ عَنْهُ، وَكَانَ شَهِدَ بَدْرًا، وَهُوَ أَحَدُ النُّقَبَاءِ لَيْلَةَ العَقَبَةِ: أَنَّ رَسُولَ اللَّهِ صَلَّى اللهُ عَلَيْهِ وَسَلَّمَ قَالَ، وَحَوْلَهُ عِصَابَةٌ مِنْ أَصْحَابِهِ:
«بَايِعُونِي عَلَى أَلَّا تُشْرِكُوا بِاللَّهِ شَيْئًا، وَلاَ تَسْرِقُوا، وَلاَ تَزْنُوا، وَلاَ تَقْتُلُوا أَوْلاَدَكُمْ، وَلاَ تَأْتُوا بِبُهْتَانٍ تَفْتَرُونَهُ بَيْنَ أَيْدِيكُمْ وَأَرْجُلِكُمْ، وَلاَ تَعْصُوا فِي مَعْرُوفٍ، فَمَنْ وَفَى مِنْكُمْ فَأَجْرُهُ عَلَى اللَّهِ، وَمَنْ أَصَابَ مِنْ ذَلِكَ شَيْئًا فَعُوقِبَ فِي الدُّنْيَا فَهُوَ كَفَّارَةٌ لَهُ، وَمَنْ أَصَابَ مِنْ ذَلِكَ شَيْئًا ثُمَّ سَتَرَهُ اللَّهُ فَهُوَ إِلَى اللَّهِ، إِنْ شَاءَ عَفَا عَنْهُ وَإِنْ شَاءَ عَاقَبَهُ» فَبَايَعْنَاهُ عَلَى ذَلِكَ.
[صحيح] - [متفق عليه] - [صحيح البخاري: 18]
المزيــد ...
Ubejde ibn Es-Samit, radijallahu anhu, koji je prisustvovao Bici na Bedru i bio jedan od učesnika na sastanku na Akabi, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao, dok je grupa njegovih ashaba sjedila oko njega:
"Dajte mi prisegu da nećete Allahu pripisivati sudruga, da nećete krasti, da nećete činiti blud, da nećete ubijati svoju djecu, da nećete posezati za klevetama, čineći to svojim rukama i nogama, i da nećete biti neposlušni u onome što je dobro. Ko od vas ispuni ova obećanja, njegova nagrada je kod Allaha. A ko počini nešto od ovih djela i bude kažnjen na ovome svijetu, neka to smatra svojim iskupom. Međutim, onaj ko počini nešto od ovih djela, a Allah to sakrije od ljudi, prepušten je Allahu: ako želi, oprostit će mu, a ako želi, kaznit će ga." "Mi smo dali prisegu na ovo što je tražio."
[Vjerodostojan] - [Muttefekun alejh] - [صحيح البخاري - 18]
Ubade ibn Es-Samit, radijallahu anhu, koji je prisustvovao velikoj Bici na Bedru i bio jedan od uglednika svoga naroda koji su istupili da daju prisegu Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, u noći Akabe na Mini — dok je Poslanik još bio u Mekki prije Hidžre u Medinu — prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, sjedio među svojim ashabima i zatražio od njih da mu daju prisegu za određene stvari: 1. da ne pripisuju Allahu sudruga u ibadetu, makar to bilo i u najmanjoj mjeri; 2. da ne kradu; 3. da ne čine razvrat bluda; 4. da ne ubijaju svoju djecu — ni mušku iz straha od siromaštva, niti žensku iz straha od sramote; 5. da ne iznose laži koje sami izmišljaju svojim rukama i nogama, jer većina djela se čini njima, iako u tome mogu učestvovati i ostali dijelovi tijela (pa se spominju ruke i noge a misli se na samog čovjeka, tj. nemojte činiti nikakve potvore); 6. da ne budu neposlušni Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, u onome što je dobro i ispravno. Ko od njih ostane vjeran obećanju i pridržava se toga, njegova nagrada će biti kod Allaha. A ko učini nešto od onoga što je spomenuto — osim širka — i bude kažnjen na ovom svijetu primjenom zakonske kazne, to će mu biti iskupljenje i grijeh će biti otklonjen. Onaj ko učini nešto od toga, a Allah ga sakrije, njegov slučaj se prepušta Allahu; ako želi, oprostit će mu, a ako želi, kaznit će ga. Na to su svi prisutni dali svoju prisegu.