عَنْ عَلِيٍّ رَضِيَ اللَّهُ عَنْهُ عَنِ النَّبِيِّ صَلَّى اللَّهُ عَلَيْهِ وَسَلَّمَ قَالَ:
«مَنْ أَصَابَ حَدًّا فَعُجِّلَ عُقُوبَتَهُ فِي الدُّنْيَا فَاللَّهُ أَعْدَلُ مِنْ أَنْ يُثَنِّيَ عَلَى عَبْدِهِ العُقُوبَةَ فِي الآخِرَةِ، وَمَنْ أَصَابَ حَدًّا فَسَتَرَهُ اللَّهُ عَلَيْهِ وَعَفَا عَنْهُ فَاللَّهُ أَكْرَمُ مِنْ أَنْ يَعُودَ فِي شَيْءٍ قَدْ عَفَا عَنْهُ».
[حسن] - [رواه الترمذي وابن ماجه] - [سنن الترمذي: 2626]
المزيــد ...
Od Alije, radijallahu anhu, se prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao:
"Ko počini grijeh pa mu se kazna izvrši na dunjaluku, Allah je pravedniji od toga da kazni Svoga roba ponovo i na ahiretu; a ko počini grijeh pa ga Allah prikrije i oprosti mu, Allah je plemenitiji od toga da ga kazni za ono što mu je već oprostio."
[Hadis je hasen (dobar)] - [رواه الترمذي وابن ماجه] - [سنن الترمذي - 2626]
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je objasnio da onaj ko počini grijeh koji nosi šerijatsku kaznu, poput bluda ili krađe, pa mu ta kazna bude izrečena i izvršena na dunjaluku, time mu se briše taj grijeh i pada kazna na ahiretu, jer Allah, dželle šanuhu, je plemenit i milostiv da bi Svome robu nametnuo dvije kazne za isti prijestup.
A onaj kome Allah na dunjaluku sakrije taj grijeh, ne kazni ga zbog njega, oprosti i smiluje mu se, taj je u još većem Allahovom milosrđu i plemenitosti – jer On ne daje robu kaznu za ono što mu je već oprostio.