عَنْ أَبَانَ بْنِ عُثْمَانَ قَالَ: سَمِعْتُ عُثْمَانَ ابْنِ عَفَّانَ رضي الله عنه يَقُولُ: سَمِعْتُ رَسُولَ اللَّهِ صَلَّى اللهُ عَلَيْهِ وَسَلَّمَ يَقُولُ:
«مَنْ قَالَ بِسْمِ اللَّهِ الَّذِي لَا يَضُرُّ مَعَ اسْمِهِ شَيْءٌ، فِي الْأَرْضِ، وَلَا فِي السَّمَاءِ، وَهُوَ السَّمِيعُ الْعَلِيمُ، ثَلَاثَ مَرَّاتٍ، لَمْ تُصِبْهُ فَجْأَةُ بَلَاءٍ، حَتَّى يُصْبِحَ، وَمَنْ قَالَهَا حِينَ يُصْبِحُ ثَلَاثُ مَرَّاتٍ، لَمْ تُصِبْهُ فَجْأَةُ بَلَاءٍ حَتَّى يُمْسِيَ»، قَالَ: فَأَصَابَ أَبَانَ بْنَ عُثْمَانَ الْفَالِجُ، فَجَعَلَ الرَّجُلُ الَّذِي سَمِعَ مِنْهُ الْحَدِيثَ يَنْظُرُ إِلَيْهِ، فَقَالَ لَهُ: مَا لَكَ تَنْظُرُ إِلَيَّ؟ فَوَاللَّهِ مَا كَذَبْتُ عَلَى عُثْمَانَ، وَلَا كَذَبَ عُثْمَانُ عَلَى النَّبِيِّ صَلَّى اللهُ عَلَيْهِ وَسَلَّمَ، وَلَكِنَّ الْيَوْمَ الَّذِي أَصَابَنِي فِيهِ مَا أَصَابَنِي غَضِبْتُ فَنَسِيتُ أَنْ أَقُولَهَا.
[صحيح] - [رواه أبو داود والترمذي وابن ماجه والنسائي في الكبرى وأحمد] - [سنن أبي داود: 5088]
المزيــد ...
Od Ebana b. Osmana prenosi se da je rekao: "Čuo sam Osmana b. 'Affana, radijallahu 'anhu, da kaže: 'Čuo sam Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem da je rekao:
"Onaj ko tri puta prouči: 'U ime Allaha, sa čijim imenom nikakvo zlo ni na Zemlji ni na nabesima neće nauditi, i On sve čuje i sve zna', neće ga zadesiti iznenadna nedaća sve dok ne osvane , a ko tri puta izgovori ove riječi kada osvane, neće ga zadesiti iznenadna nedaća sve do večeri."' Poslije je Ebana b. Osmana zadesila paraliza, pa je čovjek koji je čuo hadis od njega gledao u Ebana, a on ga upita: "Zašto me gledaš? Tako mi Allaha, nisam slagao na Osmana, niti je Osman slagao na Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Ali, na dan kada me to zadesilo, bio sam ljut i zaboravio sam da proučim ove riječi."
[Vjerodostojan] - - [سنن أبي داود - 5088]
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, pojasnio je da onaj ko ujutro, nakon pojave zore, i navečer, prije zalaska Sunca, tri puta izgovori: (U ime Allaha), tražim pomoć i zaštitu od svega što može nauditi, (s čijim imenom nikakvo zlo neće nauditi), ma koliko bilo veliko i opasno, (ni na Zemlji), niti nedaća koja se može pojaviti iz nje, (ni na nebesima), niti nedaća koja se može s njega spustiti, jer On je Onaj koji čuje sve naše riječi i Onaj koji sve zna o našem stanju.
. Ko to izgovori uveče, neće ga iznenada zadesiti nesreća sve do jutra, a ko to izgovori ujutro, neće ga iznenada zadesiti nesreća sve do večeri.
Tako je prenosioca ovog hadisa, Ebana b. Osmana, zadesila paraliza, koja je zahvatila jednu stranu tijela. Čovjek koji je čuo hadis od njega posmatrao je Ebana s čuđenjem! Eban mu reče: "Zašto me tako gledaš?! Tako mi Allaha, nisam slagao na Osmana, niti je Osman slagao na Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Ali, na dan kada me to zadesilo, Allah je odredio da ne izgovorim ove riječi, jer me obuzeo bijes i zaboravio sam ih proučiti."