عن عوف بن مالك الأشجعي رضي الله عنه قال: كنا عند رسول الله صلى الله عليه وسلم تسعة أو ثمانية أو سبعة، فقال: «ألا تُبايعون رسول الله صلى الله عليه وسلم ؟» وكنَّا حَدِيث عهد بِبَيْعة، فقلنا: قد بايَعْنَاك يا رسول الله، ثم قال: «ألا تُبايعون رسول الله» فبَسَطْنَا أيْدِينا، وقلنا: قد بَايَعْناك فَعَلَام نُبايِعُك؟ قال: «على أن تعبدوا الله ولا تشركوا به شيئًا، والصلوات الخمس وتطيعوا الله» وأَسَر كلمة خفيفة «ولا تسألوا الناس شيئًا» فلقد رأيت بعض أولئك النَّفرَ يسقط سَوطُ أحدهم فما يسأل أحدًا يناولُه إيَّاه.
[صحيح] - [رواه مسلم]
المزيــد ...

Auf b. Malik El-Ešdže'i, radijallahu 'anhu, veli: „Jedne prilike bilo nas je deveterica ili osmerica ili sedmerica kod Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, koji reče: 'Zar nećete dati prisegu Allahovom Poslaniku?', a mi smo nedavno dali prisegu, pa smo rekli: 'Već smo ti dali prisegu, Allahov Poslaniče.' On ponovo reče: 'Zar nećete dati prisegu Allahovom Poslaniku?' Mi smo pružili naše ruke i kazali: 'Već smo ti dali prisegu. Na šta još treba da ti damo prisegu?' On reče: 'Da samo Allaha obožavate i da Mu ništa kao druga ne pripisujete, da pet propisanih namaza obavljate i da Allahu pokorni budete. Zatim je tiho rekao: 'I ništa od ljudi ne tražite.' Kasnije sam vidio nekog od tih ljudi da mu je ispao bič, a on nije molio nikoga da mu ga doda.'"
Vjerodostojan - Hadis bilježi imam Muslim

Objašnjenje

Auf b. Malik El-Ešdža'i, radijallahu 'anhu, veli: „Jedne prilike bilo smo kod Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, koji reče: 'Zar nećete dati prisegu Allahovom Poslaniku?', a mi smo nedavno dali prisegu. Ta prisega bila je u noći Akabe, prije prisege na hidžru, džihad i strpljivost na tom putu. Pa smo rekli: 'Već smo ti dali prisegu, Allahov Poslaniče.' On ponovo reče: 'Zar nećete dati prisegu Allahovom Poslaniku?' Ebu Davud dodaje u svojoj verziji nakon njihovog govora: 'Već smo ti dali prisegu', a on je to ponovio tri puta. "Mi smo pružili naše ruke", tj. pristali smo da dadnemo prisegu. Rekli smo: 'Već smo ti dali prisegu ranije. Na šta još treba da ti damo prisegu?', tj. na šta sada da se zakunemo? On reče: 'Da samo Allaha obožavate': tj. prisegu na obožavanje i ibadet isključivo Allahu jedinom, i da Mu nećete ništa kao druga pripisivati, bilo da se radi o djelima širka ili onima koji se mimo Allaha obožavaju. "Da pet propisanih namaza obavljate", tj. da će te klanjati namaze, kao što je to jasno rečeno u verziji kod Ebu Dabuda. "I da Allahu pokorni budete", tj. da ćete Mu biti pokorni u svemu što vam naredi i zabrani. "Zatim je tiho rekao", tj. kazao je tiho, a ne glasno kao što je izrekao ranije upute, jer ranije upute su općeg karaktera, dok je ova rečenica posebna za neke ljude: 'Da nećete ništa tražiti od ljudi.' Kaže Kurtubi: "Ovo ukazuje na lijepo ponašanje, izbjegavanje svega za što bi ljudi mogli prigovoriti i na važnost strpljivosti u teškim situacijama i potrebama, kao i na neovisnost od ljudi i dostojanstvo." Kaže 'Auf: 'Kasnije sam vidio nekog od tih ljudi da mu je ispao bič, a on nije ni od koga tražio da mu ga doda.' Značenje hadisa je da od ljudi neće tražiti imetak, ali su oni uzeli taj govor u općem smislu, što označava ostavljanje traženja bilo čega od ljudi, makar bilo nešto neznatno. Ovo je pojašnjenje stanja u kojem su bile prve dobre generacije koje su radile ono što su govorile i primjenjivale znanje koje su uzeli od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Bilježi Ahmed od Ebu Zerra: "Ne traži ni od koga ništa, pa makar i bič koji ti ispadne, ne prihvataj emanet (obavezu) kojeg ne možeš sačuvati."

Prijevod: Engleski Francuski Španski Turski Urdu Indonežanski Ruski Bengalski Kineski Perzijski Tagalog Indijanski Vijetnamski Sinhala Ujgurski Kurdski Hausa portugalski Malajalamski Svahilijanski Puštijanski Asamski السويدية الأمهرية
Prikaz prijevoda
Još