عَنْ جَابِرِ بْنِ سَمُرَةَ رَضيَ اللهُ عَنْهُ:
أَنَّ النَّبِيَّ صَلَّى اللهُ عَلَيْهِ وَسَلَّمَ كَانَ إِذَا صَلَّى الفَجْرَ جَلَسَ فِي مُصَلَّاهُ حَتَّى تَطْلُعَ الشَّمْسُ حَسَنًا، وَقَالَ: كَانَ لَا يَقُومُ مِنْ مُصَلَّاهُ الَّذِي يُصَلِّي فِيهِ الصُّبْحَ أَوِ الغَدَاةَ، حَتَّى تَطْلُعَ الشَّمْسُ، فَإِذَا طَلَعَتِ الشَّمْسُ قَامَ، وَكَانُوا يَتَحَدَّثُونَ فَيَأْخُذُونَ فِي أَمْرِ الجَاهِلِيَّةِ، فَيَضْحَكُونَ وَيَتَبَسَّمُ.
[صحيح] - [رواه مسلم] - [صحيح مسلم: 670]
المزيــد ...
Džabir ibn Semure, radijallahu anhu, prenosi
da bi Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nakon što bi klanjao sabah-namaz, ostao sjediti na mjestu gdje je klanjao sve dok sunce ne bi jasno izašlo. A kada bi sunce izašlo, ustao bi, a ashabi bi međusobno pričali o proteklim vremenima iz džahilijjeta, pa bi se smijali, a Poslanik bi se osmjehivao.
[صحيح] - [رواه مسلم] - [صحيح مسلم - 670]
Od sunneta Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, bilo je da, nakon što klanja sabah, ostane sjediti na svom mjestu gdje je klanjao, sve dok sunce ne izađe i dobro ne odskoči. Nije ustajao sa mjesta na kojem je klanjao sabah-namaz sve dok sunce ne bi izašlo. Pa kada bi sunce izašlo, ustao bi. Ashabi bi tada razgovarali i prisjećali se nekih svojih događaja iz vremena prije islama, dok bi on šutio, pa bi se oni nasmijali, a nekada bi se i on s njima blago osmjehnuo.