عَنْ جُوَيْرِيَةَ أُمِّ المؤْمنينَ رَضيَ اللهُ عنها:
أَنَّ النَّبِيَّ صَلَّى اللهُ عَلَيْهِ وَسَلَّمَ خَرَجَ مِنْ عِنْدِهَا بُكْرَةً حِينَ صَلَّى الصُّبْحَ، وَهِيَ فِي مَسْجِدِهَا، ثُمَّ رَجَعَ بَعْدَ أَنْ أَضْحَى، وَهِيَ جَالِسَةٌ، فَقَالَ: «مَا زِلْتِ عَلَى الْحَالِ الَّتِي فَارَقْتُكِ عَلَيْهَا؟» قَالَتْ: نَعَمْ، قَالَ النَّبِيُّ صَلَّى اللهُ عَلَيْهِ وَسَلَّمَ: «لَقَدْ قُلْتُ بَعْدَكِ أَرْبَعَ كَلِمَاتٍ، ثَلَاثَ مَرَّاتٍ، لَوْ وُزِنَتْ بِمَا قُلْتِ مُنْذُ الْيَوْمِ لَوَزَنَتْهُنَّ: سُبْحَانَ اللهِ وَبِحَمْدِهِ، عَدَدَ خَلْقِهِ وَرِضَا نَفْسِهِ وَزِنَةَ عَرْشِهِ وَمِدَادَ كَلِمَاتِهِ».
[صحيح] - [رواه مسلم] - [صحيح مسلم: 2726]
المزيــد ...
Prenosi se od Džuvejrije, majke vjernika, radijallahu anha,
da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nakon što je klanjao sabah, izišao od Džuvejrije rano, a ona je ostala na mjestu na kojem je klanjala. Vratio se nakon što je Sunce izašlo (svanulo), a ona je i dalje tu sjedila. On joj je kazao: „Zar si još tu?“ Rekla je: „Jesam.“ On je tada kazao: „Nakon što sam izašao, tri puta sam proučio riječi koje, kada bi se mjerile sa svim onim što si ti rekla u tom periodu, one bi ih nadjačale : 'Subhanallahi ve bi hamdih 'adede halkihi ve rida nefsihi ve zinete aršihi ve midade kelimatih - Uzvišen je i hvale dostojan Allah, onoliko koliko ima Njegovih stvorenja, i onoliko koliko je zadovoljan, i koliko je težak Njegov Arš i koliko su brojne Njegove riječi.'"
[Vjerodostojan] - [Hadis bilježi imam Muslim] - [صحيح مسلم - 2726]
Izašao je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, iz kuće svoje žene, majke vjernika, Džuvejrije, radijallahu anha, ujutro nakon što je klanjao sabah, a ona je sjedila na mjestu svog namaza. Vratio se kasnije, u jutarnje vrijeme, a ona je još uvijek sjedila na istom mjestu. Tada je rekao: „Zar si još uvijek u stanju u kojem sam te ostavio?“ Rekla je: "Da." Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, je zatim kazao: „Rekao sam nakon tebe četiri riječi, ponovio sam ih tri puta, i da se one uporede sa onom što si ti izgovorila dok si sjedila na svom mjestu, one bi bile teže od svega toga.“ „Uzvišen je Allah“ — tj. Allah je čist od svih nedostataka,
„i hvale dostojan“ — jer On zaslužuje najljepše pohvale,
„onoliko koliko ima Njegovih stvorenja“ — čiji broj ne zna niko osim Allah,
„i onoliko koliko je zadovoljan“ — onoliko koliko je Njegovo zadovoljstvo onima kojima je On zadovoljan, a to je nešto što se ne može obuhvatiti,
„i onoliko koliko je težak Njegov Arš“ — koji je najuzvišeniji i najteži od svih stvorenja,
„i koliko su brojne Njegove riječi“ — jer riječi Allaha se ne mogu izbrojati niti se mogu iscrpiti. Ovo obuhvata prethodna tri aspekta: Njegove riječi nemaju kraja, niti se njihovo svojstvo može pojmiti, niti se one mogu iscrpiti.
Ovdje je prvo spomenuto ono što obuhvata ogroman broj, a to je broj svih stvorenja, zatim je spomenuto ono što je veličanstvenije od toga a to je Allahovo zadovoljstvo, zatim je spomenuta težna najvećeg stvorenja, a to je Arš. Prvo ukazuje na broj i količinu, drugo na svojstvo i kakvoću a treće na veličinu i težinu.