عن أنس رضي الله عنه قال: قال رسول الله صلى الله عليه وسلم : «لا تقوم السَّاعة حتى يَتَبَاهَى النَّاس في المسَاجد».
[صحيح] - [رواه أبو داود]
المزيــد ...
Prenosi se od Enesa, radijallahu anhu, da je rekao: "Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: 'Sudnji dan neće nastupiti sve dok se ljudi ne budu hvalisali mesdžidima.'"
[Vjerodostojan] - [Hadis bilježi Ebu Davud]
Hvalisanje mesdžidima jest hvaljenje njihovom ljepotom, gradnjom, visinom, ukrasima, visinom kupola, tako da jedan čovjek kaže drugom: "Moj mesdžid je ljepši od tvog, ljepše je izgrađen moj mesdžid od tvog" i sl. Hvalisanje se može iskazati i djelima, kao npr. da se pretjera sa ukrašavanjem mesdžida, ili da ih se podigne onoliko koliko nije potrebno. Obaveza je da se ne pretjeruje u ukrašavanju i gradnji mesdžida, jer mesdžidi se ne grade sa tim ciljem, nego da bi se u njima obavljao namaz, spominjao Allah i činila Bogu draga djela. Evo o tome Allahovih riječi: "Allahove džamije održavaju oni koji u Allaha i onaj svijet vjeruju i koji namaz obavljaju..." Kada je Omer, radijallahu anhu, naredio gradnju mesdžida, rekao je: "Zaštiti ljude od kiše i pripazi se da ga obojiš u crveno ili žuto, pa da izazoveš smutnju kod ljudi!" Kao da je htio reći: "Napravi mesdžid u kojem ljudi neće kisnuti i u kojem ih neće sunce peći! Neka bude svrishodan." Enes govoraše: "Ljudi se hvale mesdžidima, a ne posjećuju ih, osim pojedinaca!" Ibn Abbas kazao je: "Ukrašavat ćete džamije kao što kršćani i jevreji ukrašavaju svoje bogomolje." Hvalisanje mesdžidima predznak je Sudnjeg dana, koji će nastupiti onda kada se promijeni stanje ljudi, i kada budu malo vjerovali, i kada im iman bude slab, kada njihova djela ne budu činjena u ime Allaha, nego zbog pretvaranja pred ljudima i reputacije, te zbog međusobnog natjecanja i hvalisanja.