“Kad čovjek prouči ajet sedžde i učini sedždu, šejtan ode od njega plačući i govoreći: ‘Teško meni! Čovjeku je naređeno da čini sedždu, on je čini, i ući će u džennet. I meni je naređeno da učinim sedždu, no ja sam to odbio, i meni pripada Vatra.’” Kada neko od vas sumnja u svoj namaz i ne zna koliko je klanjao, tri ili četiri, neka odagna sumnju i postupi shodno onome u šta je uvjeren, potom neka učini dvije sedžde prije nego što preda selam Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, klanjao je podne-namaz predvodeći džemat i nije sjeo nakon dva rekata, već je odmah ustao na treći, i ljudi su ustali. Kada je završavao namaz, dok su ljudi čekali da preda selam, on je sjedeći donio tekbir i učinio dvije sedžde prije selama, a nakon toga je predao selam. El-Mugire b. Šu'be nam je imamio, pa je ustao (ne obavivši prvo sjedenje). Mi rekosmo: 'Subhanallah!' I on reče: 'Subhanallah.' i nastavi. Pošto je upotpunio namaz i predao selam, učinio je dvije sehvi-sedžde. Pošto završi i krenu, reče: 'Vidio sam Allahovog Poslanika, 'alejhisselam, kada je ovako učinio kao i ja."' Ebu Rafi' prenosi da im je Ebu Hurejre, radijallahu 'anhu, proučio suru: "Izes-sema'un-šekkat", pa je učinio sedždu. Kada se okrenuo, kazao im je da je i Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, učeći tu suru učinio sedždu. "Učio sam Poslaniku, sallallahu 'alejhi ve sellem, suru En-Nedžm, a on nije učinio sedždu tilaveta." "Allahov Poslaniče, u suri El-Hadž su dvije sedžde?" "Da." - odgovori on - "Ko ih neće učiniti, neka ih i ne uči." "Kada bi se on (Vjerovjesnik, sallallahu 'alejhi ve sellem) nečemu obradovao ili kada bi mu neko saopćio kakvu radosnu vijest, učinio bi sedždu i zahvalio Allahu." Hadis Zul-Jedejna o sehvi sedždi Prenosi se od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da je rekao: "Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, klanjao je dva rekata jednog popodnevnog namaza..." (Prenosilac Muhammed veli: ''Mislim da je to bila ikindija.") "A potom predao selam, potom stao pored drvenog panja u prednjem dijelu džamije i stavio ruku na njega. Među ljudima su bili prisutni Ebu Bekr i Omer, pa su se bojali da mu se obrate u vezi s tim..." "Da se u namazu nešto izmijenilo, ja bih vas o tome sigurno obavijestio. Međutim, ja sam čovjek kao i vi, zaboravljam kao što vi zaboravljate, pa kada budem što zaboravio, vi me na to podsjetite. Kada nekog od vas obuzme sumnja u namazu, neka nastoji odrediti ispravno, a zatim neka prema tome upotpuni namaz, a potom neka preda selam i zatim učini dvije sedžde." "Za svaki zaborav su dvije sedžde nakon što se preda selam.“ "Sedžda u suri Sad nije obavezna, a ja sam vidio Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, da je čini." Omer b. El-Hattab, radijallahu 'anhu, je na dan petka na miberu ljudima učio suru En-Nahl, pa kada je došao do ajeta sedžde sišao je sa minbera i učinio sedždu, pa su i prisutni učinili sedždu. Džibril mi je došao i obradovao me, kazavši: 'Allah Uzvišeni poručuje: 'Ko na tebe donese salavat i Ja ću na njega donijeti, a ko tebe poselami i Ja njega selamim.' Pa sam učinio sedždu zahvalnosti. "Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, poslao je Halida b. el-Velida u Jemen, da njegove stanovnike pozove u islam, ali oni mu se nisu odazvali. Zatim je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, poslao Aliju b. Ebu Taliba..."