عَنْ عَلِيٍّ رَضِيَ اللَّهُ عَنْهُ قَالَ:
بَعَثَ النَّبِيُّ صَلَّى اللَّهُ عَلَيْهِ وَسَلَّمَ سَرِيَّةً فَاسْتَعْمَلَ رَجُلًا مِنَ الأَنْصَارِ، وَأَمَرَهُمْ أَنْ يُطِيعُوهُ، فَغَضِبَ، فَقَالَ: أَلَيْسَ أَمَرَكُمُ النَّبِيُّ صَلَّى اللَّهُ عَلَيْهِ وَسَلَّمَ أَنْ تُطِيعُونِي؟ قَالُوا: بَلَى، قَالَ: فَاجْمَعُوا لِي حَطَبًا، فَجَمَعُوا، فَقَالَ: أَوْقِدُوا نَارًا، فَأَوْقَدُوهَا، فَقَالَ: ادْخُلُوهَا، فَهَمُّوا، وَجَعَلَ بَعْضُهُمْ يُمْسِكُ بَعْضًا، وَيَقُولُونَ: فَرَرْنَا إِلَى النَّبِيِّ صَلَّى اللَّهُ عَلَيْهِ وَسَلَّمَ مِنَ النَّارِ، فَمَا زَالُوا حَتَّى خَمَدَتِ النَّارُ، فَسَكَنَ غَضَبُهُ، فَبَلَغَ النَّبِيَّ صَلَّى اللَّهُ عَلَيْهِ وَسَلَّمَ، فَقَالَ: «لَوْ دَخَلُوهَا مَا خَرَجُوا مِنْهَا إِلَى يَوْمِ القِيَامَةِ؛ الطَّاعَةُ فِي المَعْرُوفِ».
[صحيح] - [متفق عليه] - [صحيح البخاري: 4340]
المزيــد ...
Alija, radijallahu anhu, je rekao:
"Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, poslao je jednu vojnu izvidnicu i za zapovjednika postavio čovjeka od ensarija, te im naredio da mu budu pokorni. On se potom naljutio i rekao: 'Zar vam Vjerovjesnik nije naredio da mi budete pokorni?' Rekli su: 'Jeste.' On reče: 'Sakupite mi drva.' Pa su ih sakupili. Zatim reče: 'Naložite vatru.' Pa su je naložili. Onda reče: 'Uđite u nju!' Oni su htjeli to učiniti, ali su jedni druge počeli odvraćati od toga govoreći: 'Mi smo pobjegli Vjerovjesniku od vatre!' Tako su ostali sve dok se vatra nije ugasila, a njegova srdžba smirila. To je potom preneseno Vjerovjesniku pa je rekao: 'Da su ušli u nju, ne bi iz nje izašli do Sudnjega dana. Pokornost je samo u onome što je dobro.'"
[صحيح] - [متفق عليه] - [صحيح البخاري - 4340]
Allahov Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, poslao je jednu vojnu četu i postavio jednog čovjeka ensariju za njihovog zapovjednika, naredivši im da mu budu pokorni. Međutim, zapovjednik se na njih naljutio i rekao: "Zar vam Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije naredio da mi budete poslušni?" Rekli su: "Jeste." On tada reče: "Naređujem vam onda da sakupite drva, naložite vatru, a zatim u nju uđete." Oni su sakupili drva i naložili vatru, pa kada su htjeli ući u nju, počeše gledati jedni u druge. Rekli su: "Mi smo počeli slijediti Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, upravo bježeći od vatre, pa zar da u nju ulazimo?" I dok su tako razmišljali, plamen vatre se ugasio, a zapovjednika je prošla srdžba. Kada su o tome obavijestili Poslanika, on je rekao: "Da su ga poslušali i ušli u vatru koju su naložili, bili bi u njoj kažnjavani i ne bi iz nje izašli dokle god postoji ovaj svijet. Nema pokornosti stvorenju u nepokornosti Stvoritelju; pokornost je obavezna samo u onome što je dobro, a ne u grijehu."