Hadis: Žena se nakon umrlog ne usteže od uljepšavanja više od tri dana, osim nakon umrlog muža kada žali četiri mjeseca i deset dana. Ne oblači obojene haljine, osim posebnog odjevnog ogrtača (iz Jemena). U to vrijeme ne podvlači surmu, niti se miriše, osim kada se očisti (nakon ciklusa) kada može staviti malo azfarskog miomirisa.

عن أم عطية رضي الله عنها مرفوعاً: «لا تُحِدُّ امرأة على الميت فوق ثلاث، إلا على زوج: أربعة أشهر وعشرًا، ولا تلبس ثوبًا مَصْبُوغا إلا ثوب عَصْبٍ، ولا تكتحل، ولا تَمَسُّ طيبًا إلا إذا طهرت: نبُذة من قُسط أو أظْفَار».
[صحيح] - [متفق عليه]

Ummu 'Atijje, radijallahu 'anha, prenosi merfu' predaju: Žena se nakon umrlog ne usteže od uljepšavanja više od tri dana, osim nakon umrlog muža kada žali četiri mjeseca i deset dana. Ne oblači obojeno ukrašene haljine, osim posebnog odjevnog ogrtača (iz Jemena). U to vrijeme ne podvlači surmu, niti se miriše, osim kada se očisti (nakon ciklusa) kada može staviti malo azfarskog miomirisa.
[Vjerodostojan] - [Muttefekun alejh]

Objašnjenje

U ovom hadisu Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranjuje ženi da žali za umrlom osobom više od tri dana, jer ta tri dana dovoljna su da ispoštuje prava bližnjeg, osim u slučaju ako joj je umro muž. U tom slučaju, ona je u žalosti četiri mjeseca i deset dana kako bi ispoštovala njegovo veliki pravo i kako bi se sačuvala u danima pričeka. Ihdad koji se spominje u hadisu označava da žena kojoj je umro muž ili neko bližnji, ostavi ukrase, poput mirisa, surme, nakita, lijepe odjeće, ali obavezni ihdad vezan je samo za smrt muža, dok u slučaju da joj neko drugi od rodbine umre, onda može da bude u žalosti tj. u ihdadu, tri dana, ako želi. U tom periodu ona može da nosi odjeću bilo koje boje, ako nije ukrašena, a nakon menstrualnog ciklusa može na stidnom mjestu staviti nešto čime bi uklonila neugodne mirise, a što se ne smatra ciljanim mirisom, a to mjesto nije mjesto ukrašavanja.