Hadis: Dužnost je svakog muslimana koji ima nešto za oporuku da ne prenoći ni tri noći, a da njegova oporuka ne bude napisana kod njega

عَنْ ابْنِ عُمَرَ رَضيَ اللهُ عنهُما أَنَّهُ سَمِعَ رَسُولَ اللهِ صَلَّى اللهُ عَلَيْهِ وَسَلَّمَ قَالَ:
«مَا حَقُّ امْرِئٍ مُسْلِمٍ لَهُ شَيْءٌ يُوصِي فِيهِ، يَبِيتُ ثَلَاثَ لَيَالٍ، إِلَّا وَوَصِيَّتُهُ عِنْدَهُ مَكْتُوبَةٌ»، قَالَ عَبْدُ اللهِ بْنُ عُمَرَ رضي الله عنهما: «مَا مَرَّتْ عَلَيَّ لَيْلَةٌ مُنْذُ سَمِعْتُ رَسُولَ اللهِ صَلَّى اللهُ عَلَيْهِ وَسَلَّمَ قَالَ ذَلِكَ إِلَّا وَعِنْدِي وَصِيَّتِي».
[صحيح] - [متفق عليه] - [صحيح مسلم: 1627]

Abdullah ibn Omer, radijallahu anhu, prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao:
"Dužnost je svakog muslimana koji ima nešto za oporuku da ne prenoći ni tri noći, a da njegova oporuka ne bude napisana kod njega." Ibn Omer je govorio: "Nakon što sam čuo ovaj hadis, ne bi prošla ni jedna noć, a da kod mene nije bila napisana oporuka."
[Vjerodostojan] - [Muttefekun alejh] - [صحيح مسلم - 1627]

Objašnjenje

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nas je obavijestio da nije primjereno da musliman koji ima nešto što može oporučiti – bilo da se radi o pravima ili imovini, makar to bilo i malo – prespava tri noći, a da njegova oporuka nije zapisana i pripremljena kod njega. Abdullah ibn Omer se na to osvrnuo kazavši: "Nijednu noć, otkako sam čuo da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, to rekao, nisam proveo a da kod mene nije bila spremna moja oporuka."

Koristi hadisa

1. Propisanost oporuke i podsticanje na njeno blagovremeno sastavljanje, kako bi bila jasno formulirana i u skladu s naredbama šerijata, kao i radi pripreme za smrt, te da se iskoristi stanje razboritosti pri njenom sastavljanju i raspoređivanju, prije nego što čovjeka zaokupe druge stvari i odvrate ga od toga.
2. Oporuka predstavlja testament, odnosno nalog koji čovjek ostavlja za vrijeme nakon svoje smrti. Njome može zadužiti nekoga da se pobrine za dio njegove imovine, povjeriti brigu o svojoj maloljetnoj djeci ili nekome ostaviti obavljanje određenog posla nad kojim je za života imao vlasništvo, a koji se nastavlja i nakon njegove smrti.
3. Oporuka se dijeli na tri vrste:
4. 1. Preporučena (mustehabb):
5. to je oporuka kojom čovjek ostavlja dio svoje imovine u svrhe dobročinstva, kako bi mu taj čin donosio nagradu i sevap nakon smrti, poput davanja u dobrotvorne svrhe, pomaganja siromašnima, izgradnje vakufa i slično.
6. 2. Obavezna (vadžib):
7. ova vrsta oporuke odnosi se na ono što je čovjek dužan izvršiti, bilo da se radi o Allahovim pravima, poput neisplaćenog zekata, kefareta (iskupa) i drugih vjerskih obaveza, ili o pravima ljudi, poput dugova, vraćanja emaneta (povjerenih stvari) i slično.
8. 3. Zabranjena (haram):
9. zabranjena je oporuka u dva slučaja:
10. – ako čovjek u oporuci ostavi više od trećine svoje imovine;
11. – ili ako ostavi oporuku u korist nekog od svojih nasljednika.
12. Vrlina Ibn Omera, radijallahu anhuma, i njegova spremnost na činjenje dobra i slijeđenje puta Mudroga.
13. Ibn Dekik el-'Id je rekao: "Dozvola da se to učini tokom dvije ili tri noći data je radi otklanjanja poteškoće i olakšavanja ljudima."
14. Važne stvari treba precizno zabilježiti u pisanom obliku, jer je to pouzdanije i sigurnije za očuvanje prava.