عَنِ النُّعْمَانِ بْنِ بَشِيرٍ رَضيَ اللهُ عنهُما:
أَنَّ أُمَّهُ بِنْتَ رَوَاحَةَ سَأَلَتْ أَبَاهُ بَعْضَ الْمَوْهِبَةِ مِنْ مَالِهِ لِابْنِهَا، فَالْتَوَى بِهَا سَنَةً ثُمَّ بَدَا لَهُ، فَقَالَتْ: لَا أَرْضَى حَتَّى تُشْهِدَ رَسُولَ اللهِ صَلَّى اللهُ عَلَيْهِ وَسَلَّمَ عَلَى مَا وَهَبْتَ لِابْنِي، فَأَخَذَ أَبِي بِيَدِي وَأَنَا يَوْمَئِذٍ غُلَامٌ، فَأَتَى رَسُولَ اللهِ صَلَّى اللهُ عَلَيْهِ وَسَلَّمَ، فَقَالَ: يَا رَسُولَ اللهِ، إِنَّ أُمَّ هَذَا بِنْتَ رَوَاحَةَ أَعْجَبَهَا أَنْ أُشْهِدَكَ عَلَى الَّذِي وَهَبْتُ لِابْنِهَا، فَقَالَ رَسُولُ اللهِ صَلَّى اللهُ عَلَيْهِ وَسَلَّمَ: «يَا بَشِيرُ، أَلَكَ وَلَدٌ سِوَى هَذَا؟» قَالَ: نَعَمْ، فَقَالَ: «أَكُلَّهُمْ وَهَبْتَ لَهُ مِثْلَ هَذَا؟» قَالَ: لَا، قَالَ: «فَلَا تُشْهِدْنِي إِذن، فَإِنِّي لَا أَشْهَدُ عَلَى جَوْرٍ»، ولِمُسْلِمٍ: «فَأَشْهِدْ عَلَى هَذَا غَيْرِي».
[صحيح] - [متفق عليه، وله ألفاظ عديدة] - [صحيح مسلم: 1623]
المزيــد ...
Od En-Nu'mana ibn Bešira, radijallahu 'anhuma, prenosi se da je
njegova majka, kćerka Revahe, tražila od njegovog oca da pokloni dio imetka njihovom sinu. On je to odgađao godinu dana, a onda kada je pristao, ona reče: "Ne slažem se dok ti Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ne posvjedoči da si dao poklon mome sinu." "Zatim me je otac uzeo za ruku, a tada sam bio dječak, pa smo došli kod Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, te je otac rekao: 'Allahov Poslaniče, njegova majka, kćerka Revahe, željela je da te uzmem za svjedoka za ovo što sam poklonio njenom sinu.' Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, upita ga: 'O Bešire, imaš li još djece mimo njega?' Odgovorio je da ima, a on ga upita: 'Jesi li prema svakom svome djetetu isto ovako postupio?' 'Nisam', reče on. Poslanik mu tada reče: 'Onda me ne zovi da budem svjedok, jer ja ne svjedočim nepravdi.' A u verziji kod Muslima stoji: 'Za ovo uzmi nekog svjedok mimo mene.'"
[Vjerodostojan] - [متفق عليه وله ألفاظ عديدة] - [صحيح مسلم - 1623]
Nu'man ibn Bešir, radijallahu anhuma, prenosi da je njegova majka, Amra bint Revaha, radijallahu anha, tražila od njegovog oca da pokloni dio svog imetka njihovom sinu. Otac je oklijevao i odgađao godinu dana, ali mu se kasnije učinilo ispravnim da ispuni njen zahtjev i daruje njihovom sinu Nu'manu. Tada mu je ona rekla: "Neću biti zadovoljna dok ne posvjedoči Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, onome što si darovao našem sinu." "Tada me je moj otac uzeo za ruku, a ja sam tada bio dječak, i odveo me kod Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, pa je on rekao: 'O Allahov Poslaniče, majka ovog djeteta, kćerka Revahina, željela je da te pozovem za svjedoka poklonu koji sam dao njenom sinu.' Na to je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: 'O Bešire, imaš li drugu djecu osim ovog?' Odgovorio je: 'Imam.' Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zatim je upitao: 'Jesi li ostaloj svojoj djeci poklonio isto kao što si poklonio njemu?' Odgovorio je: 'Nisam.' Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je odgovorio: 'Onda me ne uzimaj za svjedoka, jer ja ne svjedočim nepravdi.'" A Muslim prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kao vid osude i ukora, rekao: "Neka toj nepravdi svjedoči neko drugi."