عن أبي هريرة رضي الله عنه قال: كنا مع رسول الله صلى الله عليه وسلم في دعوة، فَرُفِعَ إليه الذِّرَاعُ، وكانت تعجبه، فَنَهَسَ منها نَهْسَةً وقال: «أنا سَيِّدُ الناس يوم القيامة، هل تدرون مِمَّ ذاك؟ يجمع الله الأولين والآخرين في صَعِيدٍ واحد، فيُبْصرُهُم الناظر، يُسْمِعُهُمُ الداعي، وتَدْنُو منهم الشمس، فيبلغ الناس من الغَمِّ والكَرْبِ ما لا يُطيقُون ولا يحتملون، فيقول الناس: ألا ترون ما أنتم فيه إلى ما بَلَغَكُم، ألا تنظرون من يشفع لكم إلى ربكم؟ فيقول بعض الناس لبعض: أبوكم آدم. فيأتونه فيقولون: يا آدم أنت أبو البشر، خلقك الله بيده، ونفخ فيك من روحه، وأمر الملائكة فسجدوا لك، وأسكنك الجنة، ألا تشفع لنا إلى ربك؟ ألا ترى إلى ما نحن فيه وما بلغنا؟ فقال: إن ربي غضب اليوم غضبًا لم يغضب قبله مثله، ولا يغضب بعده مثله، وإنه نهاني عن الشجرة فعصيتُ، نفسي نفسي نفسي، اذهبوا إلى غيري، اذهبوا إلى نوح، فيأتون نوحًا فيقولون: يا نوح، أنت أول الرسل إلى أهل الأرض، وقد سماك الله عبدًا شكورًا، ألا ترى إلى ما نحن فيه، ألا ترى إلى ما بلغنا، ألا تشفع لنا إلى ربك؟ فيقول: إن ربي غضب اليوم غضبًا لم يغضب قبله مثله، ولن يغضب بعده مثله، وإنه قد كانت لي دعوة دعوتُ بها على قومي، نفسي نفسي نفسي، اذهبوا إلى غيري، اذهبوا إلى إبراهيم، فيأتون إبراهيم فيقولون: يا إبراهيم، أنت نبي الله وخليله من أهل الأرض، اشْفَعْ لنا إلى ربك، ألا ترى إلى ما نحن فيه؟ فيقول لهم: إن ربي قد غضب اليوم غضبًا لم يغضب قبله مثله، ولن يغضب بعده مثله، وإني كنت كذبت ثلاث كَذَبَات؛ نفسي نفسي نفسي، اذْهَبُوا إلى غيري، اذْهَبُوا إلى موسى، فيأتون موسى فيقولون: يا موسى أنت رسول الله، فضلك الله برسالاته وبكلامه على الناس، اشْفَعْ لنا إلى ربك، ألا ترى إلى ما نحن فيه؟ فيقول: إن ربي قد غضب اليوم غضبًا لم يغضب قبله مثله، ولن يغضب بعده مثله، وإني قد قتلت نفسًا لم أُومَرْ بقتلها، نفسي نفسي نفسي، اذهبوا إلى غيري؛ اذهبوا إلى عيسى. فيأتون عيسى فيقولون: يا عيسى، أنت رسول الله وكلمته ألقاها إلى مريم وروح منه، وَكَلَّمْتَ الناس في المهد، اشْفَعْ لنا إلى ربك، ألا ترى إلى ما نحن فيه؟ فيقول عيسى: إن ربي قد غضب اليوم غضبًا لم يغضب قبله مثله، ولن يغضب بعده مثله، ولم يذكر ذنبًا، نفسي نفسي نفسي، اذهبوا إلى غيري، اذهبوا إلى محمد صلى الله عليه وسلم ». وفي رواية: «فيأتوني فيقولون: يا محمد أنت رسول الله وخاتم الأنبياء، وقد غفر الله لك ما تقدم من ذنبك وما تأخر، اشْفَعْ لنا إلى ربك، ألا ترى إلى ما نحن فيه؟ فأنْطَلِقُ فآتي تحت العرش فأقع ساجدًا لربي، ثم يفتح الله عليَّ من مَحَامِدِه وحُسْنِ الثناء عليه شيئًا لم يفتحه على أحد قبلي، ثم يقال: يا محمد ارفع رأسك، سَلْ تُعْطَهْ، اشْفَعْ تُشَفَّعْ، فأرفع رأسي، فأقول: أمتي يا رب، أمتي يا رب، أمتي يا رب. فيقال: يا محمد أدخلْ من أمتك من لا حساب عليهم من الباب الأيمن من أبواب الجنة، وهم شركاء الناس فيما سوى ذلك من الأبواب». ثم قال: «والذي نفسي بيده، إن ما بين الْمِصْرَاعَيْنِ من مصاريع الجنة كما بين مكة وهَجَر، أو كما بين مكة وبُصْرَى».
[صحيح] - [متفق عليه]
المزيــد ...

Ebu Hurejra, radijallahu anhu, ispričao je: "c2">“Jednog dana doneseno je neko meso Allahovu Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem. Dodata mu je plećka, jer taj dio mesa mu se najviše dopadao. Zagrizao ga je prednjim zubima i rekao: ‘Ja sam prvak ljudi na Sudnjem danu. Znate li zbog čega ću biti prvak? Na Sudnjem će danu Allah sakupiti sve ljude na jednom prostranom i ravnom mjestu. Svi će čuti onoga ko će im se obraćati i svi će biti vidljivi, niko se neće moći sakriti za nešto. Tad će se sunce spustiti. Ljude će zadesiti tolika nevolja i teškoća da neće moći to izdržati niti podnijeti. Ljudi će, tad, jedni drugima reći: ‘Zar ne vidite u čemu ste? Zar ne vidite do čega ste dospjeli? Zar nećete potražiti nekoga ko će se kod vašeg Gospodara zauzeti za vas?’ Tad će jedni drugima reći: ‘Idite Ademu!’ Reći će mu, kad ga nađu: ‘Ademe, ti si praotac ljudi. Allah te je stvorio Svojom rukom, udahnuo u tebe dio Svog duha i naredio melekima da ti učine sedždu. Zar ne vidiš u čemu se nalazimo? Zar ne vidiš do kojeg smo stepena stigli? Zauzmi se za nas kod svog Gospodara.’ Adem će reći: ‘Danas se moj Gospodar naljutio onako kako se nikad nije naljutio, niti će se tako ikad naljutiti. On mi je zabranio konzumiranje plodova s onog drveta, a ja sam prekršio Njegovu zabranu. Dosta mi je da se brinem samo o sebi, dosta mi je da se brinem samo o sebi. Idite nekom drugom! Idite Nuhu!’ Doći će kod Nuha i reći: ‘Nuhu, ti si prvi poslanik koji je poslan na Zemlju. Allah te je nazvao zahvalnim robom. Zauzmi se za nas kod svog Gospodara. Zar ne vidiš u čemu smo? Zar ne vidiš šta nas je zadesilo?’ Nuh će im reći: ‘Danas se moj Gospodar naljutio onako kako se nikad nije naljutio, niti će se tako ikad naljutiti. Ja sam imao pravo na jednu dovu, pa sam molio protiv svog naroda. Dosta mi je da brinem o sebi, dosta mi je da brinem o sebi. Idite kod Ibrahima.’ Doći će kod Ibrahima i reći: ‘Ti si Allahov vjerovjesnik i Njegov prisni prijatelj! Zauzmi se za nas kod svog Gospodara. Zar ne vidiš u čemu smo? Zar ne vidiš šta nas je snašlo?’ Ibrahim će im reći: ‘Danas se moj Gospodar naljutio onako kako se nikad nije naljutio, niti će se tako ikad naljutiti.’ Tad će spomenuti da je onda slagao, te će dodati: ‘Dosta mi je da brinem o sebi, dosta mi je da brinem o sebi! Idite nekom drugom! Idite kod Musaa!’ Doći će kod Musaa i reći mu: ‘Musa, ti si Allahov poslanik. Allah te je odabrao davši ti poslanicu i time što je razgovarao s tobom. Zato se zauzmi za nas kod svog Gospodara! Zar ne vidiš u čemu smo mi? Zar ne vidiš šta nas je zadesilo?’ Musa će im reći: ‘Danas se moj Gospodar naljutio onako kako se nikad nije naljutio, niti će se tako ikad naljutiti. Ja sam ubio čovjeka, a nije mi to bilo naređeno. Dosta mi je da brinem o sebi, dosta mi je da brinem o sebi. Idite kod Isaa!’ Doći će kod Isaa i reći: ‘Isa, ti si Allahov poslanik! Ti si govorio s ljudima dok si bio u kolijevci. Ti si Njegova riječ koju je On udahnuo u Merjem. Ti si duh Njegov, zato se zauzmi za nas kod svog Gospodara. Zar ne vidiš u čemu smo? Zar ne vidiš šta nas je zadesilo?’ Isa će im reći: ‘Danas se moj Gospodar naljutio onako kako se nikad nije naljutio, niti će se tako ikad naljutiti’, ne spomenuvši nijedan svoji grijeh. ‘Dosta mi je da brinem o sebi, dosta mi je da brinem o sebi. Idite nekom drugom! Idite kod Muhammeda!’” U drugoj verziji stoji dodatak: "c2">“Doći će kod mene i reći će: ‘Muhammede, ti si Allahov poslanik! Ti si posljednji vjerovjesnik! Tebi je Allah oprostio sve grijehe! Zato se zauzmi za nas kod svoga Gospodara! Zar ne vidiš u čemu smo? Zar ne vidiš šta nas je zadesilo?’ Tad ću doći pod Arš. Past ću na sedždu svom Gospodaru. Allah će me tad uputiti, pomoći mi i nadahnuti me kako da Ga slavim i zahvaljujem Mu se, i to onako kako niko prije mene to nije učinio. Zatim će reći: ‘Muhammede, podigni glavu! Traži, tvojoj molbi će biti udovoljeno. Zauzimaj se, tvoje zauzimanje će se uvažiti.’ Podignut ću glavu i reći: ‘Gospodaru, moj umet, moj umet!’ Tad će se reći: ‘Muhammede, uvedi u džennet na desna džennetska vrata od svog umeta one koji neće imati obračuna. Ostatak tvog umeta će ući u džennet kroz ostala vrata zajedno s ostalim ljudima. Tako mi Onoga u Čijoj ruci je Muhammedova duša, širina između dvije strane džennetskih vrata jest koliko širina između Meke i Hedžera” ili je rekao: "c2">“...između Meke i Busre.’”
Vjerodostojan - Muttefekun alejh

Objašnjenje

Ovako je jednom prilikom ispričao Ebu Hurejra: „Jednog dana bili smo sa Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, pa mu je dodata plećka, a on ju je zagrizao. To mu je bio najdraži dio mesa, jer je ono meho, korisno i brzo se vari. Kada je zagrizao to meso, kazao im je ovaj dugački hadis: ‘Ja sam prvak ljudi na Sudnjem danu.' Nema sumnje da će Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, na Sudnjem danu biti najvrijednija osoba. Potom je upitao: 'Znate li zbog čega ću biti prvak?' Ashabi su odgovorili da ne znaju. Tada im je on pojasnio zbog čega će biti prvak među ljudima. Kazao im je: 'Na Sudnjem će danu Allah sakupiti sve ljude na jednom prostranom i ravnom mjestu', kao što o tome Allah Uzvišeni kaže: 'Reci: 'I drevni i kasniji, u određeno vrijeme, jednog određenog dana bit će sakupljeni.' To će biti onog Dana kad će Zemlja biti posve ravna, a ne okrugla kao što je sad. Danas, kada usmjeri pogledi vidiš samo ono što je ispred tebe, dok će na Sudnjem danu ona biti prostrta poput kože i na njoj neće biti brda, dolina, rijeka i mora. Tada će svi čuti onoga ko će im se obraćati i svi će biti vidljivi, tj. kada neko progovori, čut će ga onaj na kraju i svako će svakog vidjet. Ona neće biti okrugla pa da nekog nešto zaklanja, nego ravna poput prostrte kože. Tad će se sunce spustiti. Ljude će zadesiti tolika nevolja i teškoća da neće moći to izdržati niti podnijeti.” Sunce će se spustiti za jednu bilju i postat će im tijesno, tako da će tražiti nekoga ko će se zauzimati kod Allaha kako bi se makar spasili mjesta na kojem stoje. Allah će ih tada nadahnuti da odu do Adema, praoca čovječanstva. Otići će do njega, ukazati na njegovu vrijednost kod Allaha. Reći će mu, kad ga nađu: ‘Ademe, ti si praotac ljudi. Svi ljudi potiču od tebe, Allah te je stvorio Svojom rukom, kao što Allah, koreći Iblisa o tome kaže: 'Šta te je spriječilo da sedždu učiniš onome koga sam stvorio sa svoje dvije ruke."c2">“ Kazat će: Meleki su ti sedždu učinili, kao što Uzvišeni kaže: 'A kad rekosmo melekima: Poklonite se Ademu! – oni se pokloniše.' Allah te je podučio imenima svih stvari, kao što kaže: 'I pouči On Adema nazivima svih stvari.' Kazat će: On je u tebe udahnuo ruh: 'Pa kad mu savršen oblik dam i život u njega udahnem, vi mu se poklonite.' Sve ovo stvorenja znaju, a posebno ummet Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kojima je Allah dao ono što nikome nije. Adem će tada reći: ‘Danas se moj Gospodar naljutio onako kako se nikad nije naljutio, niti će se tako ikad naljutiti.' Zatim je spomenuo svoj grijeh kojeg je učinio. Naime, Allah mu je zabranio plodove jednog drveta, pa ih je on ipak kušao. Allah Uzvišeni rekao je: 'Ovom drvetu nemojte se približavati pa da prema sebi nepravdu ne učinite.' Kada je to prekršio, Allah ga je izveo iz Dženneta zbog mudrosti. Kada vidi svoju nevolju kazat će: Muke moje, muko moje, muke moje! Time je želio da se spasi, i potvrđujući svoju nevolju, to je ponovio tri puta. 'Idite nekom drugom! Idite Nuhu!’ On je drugi otac čovječanstva, jer je Allah potopio sve one koji su porekli Nuha: 'Sa Nuhom povjerova mali broj ljudi.' Prekinuto je svako porijeklo osim njegovog. Doći će kod Nuha i spomenuti blagodati koje mu je Allah dao. On je prvi poslanik, Allah ga je nazvao zahvalnim robom, ali će on kazati kao i Adem: ‘Danas se moj Gospodar naljutio onako kako se nikad nije naljutio, niti će se tako ikad naljutiti.' On će tada spomenuti svoju dovu koju je izrekao protiv svoga naroda: 'Gospodaru moj, ne ostavi na Zemlji nijednog nevjernika.' U drugoj verziji stoji da se radi o dovi za sina: ‘Gospodaru moj, sin moj je čeljade moje, a obećanje Tvoje je zaista istinito i Ti si od mudrih najmudriji!’ ‘O Nuhu, on nije čeljade tvoje’, rekao je On, ‘jer radi ono što ne valja, zato Me ne moli za ono što ne znaš! Savjetujem ti da neznalica ne budeš.' Poslanik Nuh spomenuo je djelo koje nije trebao učiniti, te ne može posredovati: između posrednika i onog kod koga se posreduje ne treba postojati ništa što ih jedne drugima čini strancima. Grijeh je upravo to što odvaja čovjeka od Gospodara. Dalje će Nuh kazati: 'Dosta mi je da brinem o sebi, dosta mi je da brinem o sebi. Idite kod Ibrahima.’ Doći će kod Ibrahima i reći: ‘Ti si Allahov vjerovjesnik i Njegov prisni prijatelj! Spominjat će njegove vrline i tražiti da se on zauzme kod Allaha. Tad će on spomenuti da je tri puta slagao, te će dodati: ‘Dosta mi je da brinem o sebi, dosta mi je da brinem o sebi! Idite nekom drugom! Kad je riječ o poslaniku Ibrahimu, on će, dakle, spomenuti svoja tri postupka koja će, iz stida prema Allahu, ubrojati u laž, a zapravo se o laži ne radi. Prvo je njegova izjava da se razbolio, a nije se razbolio, nego je tim riječima izazvao svoje sunarodnike obožavaoce zvijezda. Drugo je njegova izjava da je kipove porazbijao najveći među njima. I to je bio izazov koji je uputio svojim sunarodnicima. O ovom dvome postoje kur’anski ajeti. Treće su njegove riječi: “Ovo je moja sestra” misleći na svoju suprugu, koju je time htio zaštititi od zla tiranina. Poslije će on kazati: Brige moje, brige moje, brige moje, idite kod nekog drugog, idite kod Musaa. 'Doći će kod Musaa i spominjati njegove vrline: ti si Allahov poslanik. Allah te je odabrao davši ti poslanicu i time što je razgovarao s tobom. Musa će kao izgovor navesti da je ubio jednog Kopta, a to mu Allah nije zapovjedio. Evo o tome Božijih riječi: I on uđe u grad neopažen od stanovnika njegovih i u njemu zateče dvojicu ljudi kako se tuku – jedan je pripadao njegovu, a drugi neprijateljskom narodu – pa ga zovnu u pomoć onaj iz njegova naroda protiv onog iz neprijateljskog naroda, i Musa ga udari šakom i usmrti. ‘Ovo je šejtanov posao!’, uzviknu, ‘on je, zaista, otvoreni neprijatelj koji u zabludu dovodi!’ On će kazati: 'Dosta mi je da brinem o sebi, dosta mi je da brinem o sebi. Idite kod Isaa!' Poslanike dalje veli: “Doći će kod Isaa i reći: ‘Isa, ti si Allahov poslanik! Ti si govorio s ljudima dok si bio u kolijevci. Ti si Njegova riječ koju je On udahnuo u Merjem. Ti si duh Njegov, jer se rodio bez oca. Isa neće ne spomenuti nijedan svoji grijeh, ali će ih uputiti da idu Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem. Ovo je velika počast za Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, jer kada vidimo da četverica vjerovjesnika, spominju da se ne mogu zauzimati i da svi upućuju na njega, onda nam to govori o položaju njegovom kod Allaha i da je on najpreči da se zauzima. Oni će tada doći do njega, a on će prihvatiti da se zauzima, učinit će sedždu pod Aršom i Allah će ga nadahnuti raznim vrstama zahvala koje će izgovarati hvaleći Ga. Takve zahvale prije njega nije nikom dao. Zatim će se kazati: Podigni glavu i govori jer bit ćeš saslušan, traži, udovoljit će ti se, zagovaraj se, tvoje zagovaranje bit će prihvaćeno. Tada će Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, početi da se zauzima, te će kazati: Gospodaru, moj ummet, moj ummet, pa će se njegovo zauzimanje primiti. Kazat će mu se: Uvedi u džennet na desna džennetska vrata od svog umeta. Ostatak će ući u džennet kroz ostala vrata zajedno s ostalim ljudima.“

Prijevod: Engleski Francuski Španski Urdu Indonežanski Ruski Kineski Perzijski Indijanski Vijetnamski Sinhala Kurdski portugalski
Prikaz prijevoda