عَنْ رَافِعِ بْنِ خَدِيجٍ رَضيَ اللهُ عنهُ قَالَ:
كُنَّا مَعَ النَّبِيِّ صَلَّى اللهُ عَلَيْهِ وَسَلَّمَ بِذِي الحُلَيْفَةِ، فَأَصَابَ النَّاسَ جُوعٌ، فَأَصَابُوا إِبِلًا وَغَنَمًا، قَالَ: وَكَانَ النَّبِيُّ صَلَّى اللهُ عَلَيْهِ وَسَلَّمَ فِي أُخْرَيَاتِ القَوْمِ، فَعَجِلُوا، وَذَبَحُوا، وَنَصَبُوا القُدُورَ، فَأَمَرَ النَّبِيُّ صَلَّى اللهُ عَلَيْهِ وَسَلَّمَ بِالقُدُورِ، فَأُكْفِئَتْ، ثُمَّ قَسَمَ، فَعَدَلَ عَشَرَةً مِنَ الغَنَمِ بِبَعِيرٍ فَنَدَّ مِنْهَا بَعِيرٌ، فَطَلَبُوهُ، فَأَعْيَاهُمْ وَكَانَ فِي القَوْمِ خَيْلٌ يَسِيرَةٌ، فَأَهْوَى رَجُلٌ مِنْهُمْ بِسَهْمٍ، فَحَبَسَهُ اللَّهُ، ثُمَّ قَالَ: «إِنَّ لِهَذِهِ البَهَائِمِ أَوَابِدَ كَأَوَابِدِ الوَحْشِ، فَمَا غَلَبَكُمْ مِنْهَا فَاصْنَعُوا بِهِ هَكَذَا»، فَقَالَ أي رافع: إِنَّا نَرْجُو -أَوْ نَخَافُ- العَدُوَّ غَدًا، وَلَيْسَتْ مَعَنَا مُدًى، أَفَنَذْبَحُ بِالقَصَبِ؟ قَالَ: «مَا أَنْهَرَ الدَّمَ، وَذُكِرَ اسْمُ اللَّهِ عَلَيْهِ فَكُلُوهُ، لَيْسَ السِّنَّ وَالظُّفُرَ، وَسَأُحَدِّثُكُمْ عَنْ ذَلِكَ: أَمَّا السِّنُّ فَعَظْمٌ، وَأَمَّا الظُّفُرُ فَمُدَى الحَبَشَةِ».
[صحيح] - [متفق عليه] - [صحيح البخاري: 2488]
المزيــد ...
Prenosi se od Rafi'a ibn Hadidža, radijallahu anhu, da je rekao:
"Bili smo s Vjerovjesnikom, sallallahu alejhi ve sellem, na Zul-Hulejfi. Ljude je snašla glad, pa su zaplijenili kamile i bravčad. Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, bijaše u pozadini. Ljudi su požurili, poklali ih i stavili u kazane. Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, naiđe pored kazana i naredi da se izvrne, a onda im podijeli plijen. Dijelio ga je tako da je deset bravčadi izjednačavao s jednom devom. U tom trenutku pobjegla je jedna deva, a među ljudima bijaše vrlo malo konja. Jedan čovjek na nju odape strijelu i, s Allahovom pomoći, strijelom je zaustavi. Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: 'Nekada ove domaće životinje podivljaju i budu poput divljih zvijeri; u tom slučaju sa njima postupite kao što je ovaj postupio.'
Rafi'a reče: 'Mi očekujemo da ćemo se susresti sa neprijateljem sutra, a nemamo noževa; možemo li životinje klati rogozom?'
On reče: 'Čime god se prolije krv, i pritom spomenete Allahovo ime – to jedite; samo ne koljite zubom niti noktom. A reći ću vam i zašto: zub je kost, a nokat koriste Abesinijci.'"
[Vjerodostojan] - [Muttefekun alejh] - [صحيح البخاري - 2488]
Rafi‘ ibn Hadidž, radijallahu anhu, prenosi da su bili s Allahovim Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, na području Zu-l-Hulejfa. Ljude je tada pogodila glad, pa su osvojili deve i ovce od mušrika. Prije nego što je ratni plijen zvanično podijeljen, neki su zaklali dio tih životinja i počeli kuhati meso, ne tražeći dozvolu od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, koji je u tom trenutku bio na kraju kolone. Kada je saznao šta su učinili, naredio je da se lonci s mesom prevrnu i sadržaj se prospe. Nakon toga raspodijelio je plijen među njima, računajući deset ovaca kao protuvrijednost jedne deve. U tom trenutku pobjegla je jedna deva, a ljudi je nisu mogli uhvatiti jer je bilo malo konja. Jedan čovjek ju je pogodio strijelom, pa ju je, s Allahovom pomoći, zaustavio. Tada je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Ova pitoma stoka ponekad poprimi narav divljih životinja. Ako vam neka od njih izmakne i ne budete je mogli uhvatiti, postupite s njom na ovakav način." Tada je Rafi‘ rekao: "Nadamo se da ćemo se sutra suočiti s neprijateljem, ali se bojimo da bi klanje životinja našim oružjem moglo otupiti njegove oštrice, a mi smo u velikoj potrebi za zaklanim mesom i nemamo sa sobom nož. Pa možemo li izvršiti šerijatsko klanje pomoću šupljih štapova od trske?" Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: "Što god prolije krv i učini da ona obilno poteče, a pri čemu se spomene Allahovo ime – to jedite, osim zuba i nokata. A reći ću vam i zašto: zub je kost, a nokat koriste nevjernici iz Abesinije."