Hadis: Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, bi učio: "Gospodaru, zaštiti me od nemoći i lijenosti, škrtosti, duboke starosti i kazne u kaburu. Gospodaru, dušu mi nadahni bogobojaznošću i od grijeha je očisti, jer samo je Ti od grijeha možeš očistiti; Ti si njen zaštitnik i njeno utočište! Gospodaru, utječem Ti se od beskorisnog znanja, neskrušenog srca, nezasitne duše i dove koju Ti ne primaš."

عن زيد بن أرقم رضي الله عنه قال: كان رسول الله صلى الله عليه وسلم يقول: «اللهم إني أعوذ بك من العَجْزِ وَالكَسَلِ، والبُخْلِ والهَرَمِ، وَعَذابِ القَبْرِ، اللهم آت نفسي تقواها، وزَكِّهَا أنت خير من زكاها، أنت وَلِيُّهَا ومولاها، اللهم إني أعوذ بك من علم لا ينفع؛ ومن قلب لا يخشع، ومن نفس لا تشبع؛ ومن دعوة لا يُستجاب لها».
[صحيح] - [رواه مسلم]

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, bi učio: "Gospodaru, zaštiti me od nemoći i lijenosti, škrtosti, duboke starosti i kazne u kaburu. Gospodaru, dušu mi nadahni bogobojaznošću i od grijeha je očisti, jer samo je Ti od grijeha možeš očistiti; Ti si njen zaštitnik i njeno utočište! Gospodaru, utječem Ti se od beskorisnog znanja, neskrušenog srca, nezasitne duše i dove koju Ti ne primaš."
[Vjerodostojan] - [Hadis bilježi imam Muslim]

Objašnjenje

Traženje utočišta i zaštite jedan je od ibadeta srca, i on se upućuje jedino Allahu. Nemoć i lijenost jesu dvije osobine koje prekidaju puteve koji vode do dobra na dunjaluku i na ahiretu. Ove dvije osobine ukazuju na nemoć i nemar. Ako čovjek svojom voljom zastane na putu prema dobru, onda je to lijenost. Upravo zbog toga Allah Uzvišeni opisuje licemjere riječima: “A kada namaz hoće da obave, s lijenošću mu pristupaju...”, jer im je vjerovanje slabo i srca su im bolesna. Lijenost se ne javlja osim kod čovjeka čija je duša bolesna. Ako čovjek mimo svoje volje zastane na putu prema dobru, onda je to nemoć. Škrtost je osobina koja čovjeka sprečava da dijeli svoj imetak na putu dobra. Ta osobina čovjeka čini željnim imetka koji skuplja i ne da mu da ga troši u ciljeve koje je Allah odredio. Duboka starost jest period kada čovjek gubi snagu, a razum i njegove želje te prohtjevi oslabe. Nije u mogućnosti da učini bilo kakvo dobro, ni ono koje je vezano za dunjaluk, a ni ono koje je vezano za ahiret. Allah Uzvišeni kaže: “Onome kome dug život damo, Mi mu izgled nagore izmijenimo.” Kazna u kaburu istinita je, po konsenzusu učenjaka ehli-sunneta. Allah Uzvišeni kaže: “...pred njima će prepreka biti sve do dana kada će oživljeni biti.” Kabur može biti džennetska bašča ili džehennemska provalija. Zato je sunnet da čovjek od Allaha traži zaštitu od Vatre, na svakom namazu. Poslanikove riječi: “Gospodaru, dušu mi nadahni bogobojaznošću” znače: pomozi mi da se pridržavam Tvojih naredbi i da se sustežem od zabrana. Kaže se da bogobojaznost znači nešto što je naspram grijeha i svega što je zlo, kao što kaže Allah: “...pa joj put dobra (bogobojaznosti) i put zla shvatljivim učini.” "I od grijeha je očisti", tj. očisti moju dušu od poroka, jer samo je Ti od grijeha možeš očistiti i niko više. "Ti si njen zaštitnik i pomagač i njeno utočište", tj. njen vlasnik i Onaj Koji joj daje blagodati. “Gospodaru, utječem Ti se i od Tebe tražim zaštitu od beskorisnog znanja…”, tj. od znanja od kojeg nema koristi ili znanja po kojem se ne radi, koje će biti dokaz protiv na Sudnjem danu, kao što kaže Poslanik: “Kur'an će biti dokaz za tebe ili protiv tebe.” Beskorisno znanje je ono znanje kojim čovjek ne čisti svoju nutrinu koja se ispoljava na ponašanju i za koju čovjek ima sevap. Neskrušeno srce jest ono srce koje nema strahopoštovanja prilikom spomena Allaha i Njegovog govora. To je tvrdo srce koje nije skrušeno prema Allahu, koje ne prihvata ono što On želi i koje ne prihvata Njegovo svjetlo. Zato je obaveza tražiti od Allaha da nas sačuva od takvog srca. Allah Uzvišeni veli: “Teško onima čija su srca neosjetljiva kad se spomene Allah.” Riječi: “...nezasitne duše...”, tj. od one koja žudi na prolaznim dunjalukom, koja je pohlepna i ulaže nadu u nešto što je daleko. "...i dove koju Ti ne primaš...", tj. od svih uzroka koji utiču da se dova odbije, jer znak odbijanja dove jest i znak odbijanja onoga ko dovi, za razliku od dove vjernika koja se ne odbija, nego, ili se primi na dunjaluku, ili će mu Allah zbog nje ukloniti nedaću, ili će mu je sačuvati za ahiret. Dakle, dova vjernika neće propasti, za razliku dove kafira, za kojeg Allah kaže: “Molitva nevjernika je stvar izgubljena.”