عن سعد بن أبي وقاص رضي الله عنه ، قال: استأذن عمرُ على رسول الله صلى الله عليه وسلم وعنده نساءٌ من قريش يُكَلِّمْنَه ويَسْتَكْثِرْنَه، عاليةً أصواتهن، فلما استأذن عمر قُمْنَ يَبْتَدِرْنَ الحجابَ، فأذِنَ له رسولُ الله صلى الله عليه وسلم ورسول الله صلى الله عليه وسلم يضْحَك، فقال عمر: أضْحَكَ اللهُ سِنَّك يا رسولَ الله، قال: «عَجِبتُ من هؤلاء اللَّاتي كُنَّ عندي، فلمَّا سَمِعْنَ صوتَك ابْتَدَرْنَ الحجابَ» قال عمر: فأنت يا رسولَ الله كنتَ أحقَّ أنْ يَهَبْنَ، ثم قال: أيْ عَدُوَّاتِ أنفسِهن، أَتَهَبْنَني ولا تَهَبْنَ رسولَ الله صلى الله عليه وسلم ؟ قلن: نعم، أنت أَفَظُّ وأغلظُ مِنْ رسول الله صلى الله عليه وسلم ، قال رسول الله صلى الله عليه وسلم : «والذي نفسي بيدِه، ما لَقِيَكَ الشيطانُ قَطُّ سالكًا فَجًّا إلَّا سَلَكَ فَجًّا غيرَ فَجِّكَ». المزيد
Prenosi se da je Sa'd b. Ebi Vekkas, radijallahu 'anhu, kazao: "Omer je zatražio dozvolu da uđe kod Allahovog Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, a kod njega (su bile) neke žene iz plemena Kurejš. Razgovarale su s njim i tražile od njega mnoge odgovore. Glasovi su im bili povišeni. Pošto je Omer zatražio dozvolu za ulazak, one su ustale i požurile da se pokriju. Potom mu je Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, dozvolio (i on je ušao). Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, nasmiješio se, a Omer reče: ‘Allahov Poslaniče, neka ti Allah uvijek da radost.’ ‘Začudio sam se ovima što su bile kod mene. Kad su čule tvoj glas, požurile su da se zastru.’ ‘Allahov Poslaniče, ti si bio preči da one osjete strahopoštovanje prema tebi.’, reče Omer, a potom uzviknu: ‘O, neprijateljice samih sebe, zar se bojite mene, a ne bojite se Allahovog Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem?’ ‘Da, ti si grub za razliku od Allahovog Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem.’ ‘Tako mi Onog u Čijoj je Ruci moja duša’ - reče Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem – ‘šejtan te nije nikada sreo, idući nekim putem, a da nije pošao mimo tvog puta.’”