عن ابن عباس رضي الله عنهما كان النبيُّ صلى الله عليه وسلم إذا تَهَجَّد من الليل قال: «اللهم ربَّنا لك الحمدُ، أنت قَيِّمُ السموات والأرض، ولك الحمدُ أنت ربُّ السموات والأرض ومَن فيهنَّ، ولك الحمدُ أنت نورُ السموات والأرض ومن فيهنَّ، أنت الحقُّ، وقولُك الحقُّ، ووعدُك الحقُّ، ولقاؤك الحقُّ، والجنةُ حقٌّ، والنارُ حقٌّ، والساعةُ حقٌّ، اللهم لك أسلمتُ، وبك آمنتُ، وعليك توكَّلتُ، وإليك خاصمتُ، وبك حاكمتُ، فاغفر لي ما قدَّمتُ وما أخَّرتُ، وأسررتُ وأعلنتُ، وما أنت أعلم به مني، لا إلهَ إلا أنت».
[صحيح] - [متفق عليه]
المزيــد ...
Od Ibn Abbasa, r.a., prenosi se da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., kada bi klanjao dobrovoljne noćne namaze učio dovu: "Allahu, neka Ti je hvala, Gospodaru naš, Ti održavaš nebesa i Zemlje! Tebi neka je hvala, Ti si Gospodar nebesa i Zemlje i onih koji su na njima! Neka Ti je hvala, Ti si svjetlo nebesa i Zemlje i onih na njima! Ti si Istina, Tvoje riječi su istina, Tvoje obećanje je istina, susret s Tobom je istina, džennet je istina, Vatra je istina, Smak svijeta je istina! Allahu, Tebi se potčinjavam, u Tebe vjerujem, na Tebe se oslanjam, Ti si moj nepobitni argument i s Tobom arbitriram, oprosti moje prošle i buduće grijehe, tajno ili javno, i one koje Ti znaš bolje od mene. Nema boga osim Tebe!"
[Vjerodostojan] - [Muttefekun alejh]
Od Ibn Abbasa, r.a., prenosi se da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., kada bi klanjao dobrovoljne noćne namaze učio dovu: "Allahu, neka Ti je hvala..." tj. svaki vid zahvale dužnost je Uzvišenom Allahu pripisati i to je Njegovo pravo, On je Taj Koji se hvali po Svojim svojstvima i imenima, zbog blagodati i darežljivosti, zbog stvaranja i davanja, naredbi i zakona. On je Onaj Kojem se zahvala iskazuje, na početku i na kraju, javno i tajno. "Ti održavaš nebesa i Zemlje...”, tj. Ti si ih stvorio iz ničeg, Ti ih održavaš onim što im odgovara, Ti si Stvoritelj, Onaj Koji daje opskrbu, Vladar koji određuje, Onaj Koji život i smrt daje. "Tebi hvala,Ti si Gospodar nebesa i Zemlje i onih koji su na njima...”, tj. Ti si njihov vlasnik i onoga na njima i u njima, Onaj Koji s njima postupa po Svojoj volji, Ti si ih stvorio iz ničeg, pa je Tvoja vlast nad njima, i niko s Tobom u tome udjela nema, niti s Tobom upravlja, blagoslovljen si Ti i uzvišen. "Neka Ti je hvala, Ti si svjetlo nebesa i Zemlje i onih na njima...” Jedno od Božijih svojstava jest i svojstvo svjetlosti. On je zaklonjen od Svojih stvorenja svjetlom, Onaj Koji osvjetljava nebesa i Zemlju, upućuje stanovnike nebesa i Zemlje. Ne treba nijekati svojstvo svjetlosti Uzvišenog Allaha ili ga tumačiti kao alegoriju. "Ti si Istina...” Ovo je jedno od Božijih imena i svojstava. Allah je Istina u Svom Biću i svojstvima, On je nužni uzrok postojanja sa potpunim svojstvima, Njegovo postojanje je nužnost Bića i ništa ne bi postojalo bez Njega. "Tvoje riječi su istina...”, tj. ono što Ti kažeš istina je i pravda, a neistina tome ne dolazi ni sprijeda ni straga. Nama laži u Tvojim obavještenjima, propisima i zakonima, obećanjima i prijetnjama. "Tvoje obećanje je istina...” Ovo znači: Ti ne iznevjeravaš obećanje, ono što Ti obećaš neminovno se izvršava, onako kako si Ti obećao, i u tome nema izmjene ili promjene. "Susret s Tobom je istina”, tj. nužno je da te Tvoji robovi sretnu, da ih nagradiš za njihova djela. Susret pretpostavlja viđenje Uzvišenog Allaha. "Džennet je istina, Vatra je istina...”, tj. postoje kako si Ti to potvrdio i obavijestio - da su pripremljeni za svoje stanovnike. To su dva staništa u koja će biti raspoređeni Božiji robovi. "Smak svijeta je istina...”, tj.Smak svijeta istina je od koje se ne može pobjeći, to je nužnost, a tad će biti kraj ovog, a početak budućeg svijeta. Riječi: "Allahu, Tebi se potčinjavam...” znače: potčinjavam se Tvome sudu i zakonu i zadovoljan sam time. A riječi: "U Tebe vjerujem...” znače: Tebe smatram istinom, kao i ono što si Ti objavio, i po tome radim. Riječi: "Na Tebe se oslanjam...” znače ovo: na Tebe se oslanjam i Tebi povjeravam sve svoje poslove. Riječi: "Ti si moj nepobitni argument...”, tj, pomoću argumenata što si mi ih Ti dao borim se i pobjeđujem one koji poriču. Riječi: "I s Tobom arbitriram...”, tj. svako ko odbije prihvatiti istinu, ili je niječe, pred Tobom ću se njime sporiti, Tebe stavljam kao onog ko presuđuje između nas, ostavljajući tako presuđivanje zulumćara i zemaljskih zakona ili vračara i drugih laičkih sistema kojima se obraćaju ljudi u svojim sporovima. Riječi: "Oprosti moje prošle i buduće grijehe, tajno ili javno, i one koje Ti znaš bolje od mene...", tj. oprosti mi ono što sam učinio ili ono što ću učiniti, ono što se pokaže javno bilo kome od Tvojih robova i ono što se sakrije od njih, i što ne zna niko drugi osim Tebe. Ovu je dovu završio riječima: "Nema boga osim Tebe", tj. ja se ne usmjeravam nikom drugom osim Tebi, jer svako drugo božanstvo lažno je, a moliti mu se propast je i grijeh. Ovo je tevhid (vjerovanje) s kojim je došao Allahov Poslanik, s.a.v.s., i kojeg je Uzvišeni Allah propisao Svojim robovima.