عن عبد الله بن عمرو رضي الله عنهما أَنَّ النَّبِيَّ صلى الله عليه وسلم تَلَا قَوْلَ اللهِ عز وجل فِي إِبْرَاهِيمَ صلى الله عليه وسلم : {رَبِّ إِنَّهُنَّ أَضْلَلْنَ كَثِيرًا مِنَ النَّاسِ فَمَنْ تَبِعَنِي فَإِنَّهُ مِنِّي} [إبراهيم: 36] الآية، وقَوْلَ عِيسَى صلى الله عليه وسلم : {إِنْ تُعَذِّبْهُم فَإِنَّهُم عِبَادُكَ وَإِنْ تَغْفِرْ لَهُم فَإِنَّكَ أَنْتَ العَزِيزُ الحَكِيمُ} [المائدة: 118] فَرَفَعَ يَدَيْهِ وقَالَ: «اللهُمَّ أُمَّتِي أُمَّتِي» وبَكَى، فقالَ اللهُ عز وجل : «يا جِبْرِيلُ، اذْهَبْ إِلَى مُحَمَّدٍ -ورَبُّكَ أَعْلَمُ- فَسَلْهُ مَا يُبْكِيهِ؟» فَأَتَاهُ جِبْرِيلُ، فَأَخْبَرْهُ رسولُ اللهِ صلى الله عليه وسلم بما قَالَ -وهو أعلم- فقالَ اللهُ تعالى : «يَا جِبْرِيلُ، اذْهَبْ إِلَى مُحَمَّدٍ، فَقُلْ: إِنَّا سَنُرْضِيكَ فِي أُمَّتِكَ وَلَا نَسُوءُكَ».

Od Abdullaha ibn' Amra ibnul-'Asa, radijallahu 'anhuma, prenosi se da je Vjerovjesnik, sallallahu 'alejhi ve sellem, proučio riječi Uzvišenog Allaha o Ibrahimu: "Gospodaru moj, oni su (kipovi) odveli u stranputicu mnoge ljude, a onaj ko mene slijedi, on je od mene...", i riječi Isaa,: "... ako ih kazniš, pa oni su zaista Tvoji robovi, a ako im oprostiš, pa Ti si zaista Uzvišen i Mudar", zatim je podigao ruke i rekao: "Allahu moj, moj ummet, moj ummet." Zatim je plakao, pa je Uzvišeni Allah rekao: "O Džibrilu, idi Muhammedu, a tvoj Gospodar najbolje zna, pitaj ga zbog čega plače?" Pa mu je došao Džibril i Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, mu je rekao što je kazao, a on to zna. Tada je Uzvišeni Allah rekao: "O Džibrilu, idi Muhammedu i reci mu: "Mi ćemo dati da budeš zadovoljan glede svog ummeta i nećemo ti loše učiniti."

Vjerodostojan Hadis bilježi imam Muslim

Pojašnjenje

Vjerovjesnik, sallallahu 'alejhi ve sellem, proučio je riječi Uzvišenog Allaha o Ibrahimu i kipovima: "Gospodaru moj, oni su (kipovi) odveli u stranputicu mnoge ljude, a onaj ko mene slijedi, on je od mene, a ko mi odbije pokornost, pa Ti si taj koji praštaš i milostiv si." (Ibrahim, 36.), i riječi Isaa,: "... ako ih kazniš, pa oni su zaista Tvoji robovi, a ako im oprostiš, pa Ti si zaista Uzvišen i Mudar" (El-Maide, 118). Zatim je Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, podigao ruke i rekao: "Allahu moj, moj ummet, moj ummet.", tj. oprosti im i smiluj im se. Potom je Uzvišeni Allah rekao: "O Džibrilu, idi Muhammedu, i pitaj ga zbog čega plače?" A Allah najbolje zna šta ga je rasplakalo. Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, kazao mu je o čemu se radi. Nakon toga Allah Uzvišeni opet reče Džibrilu: Idi Muhammedu i reci mu da ćemo ga učiniti zadovljnim i da ga nećemo rastužiti. Allah je učinio zadovoljnim Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, kada je u pitanju njegov ummet, a to se između ostalog ogleda u velikoj nagradi, yatim u tome da će na Sudnjem danu, iako su zadnji po redoslijedu, biti prvi, kao i to da je njegov ummet odlikovan u mnogo čemu nad drugim (ranijim) narodima.

Prikaz prijevoda

15 Jezik
EN English الإنجليزية
UR اردو الأوردية
ES Español الإسبانية
ID Indonesia الإندونيسية
UG ئۇيغۇرچە الأيغورية
BN বাংলা البنغالية
FR Français الفرنسية
TR Türkçe التركية
RU Русский الروسية
HI हिन्दी الهندية
ZH 中文 الصينية
FA فارسی الفارسية
TL Tagalog تجالوج
KU Kurdî الكردية
HA Hausa الهوسا