عن جابر بن سمرة رضي الله عنهما قال: شكا أهل الكوفة سعدًا يعني: ابن أبي وقاص رضي الله عنه إلى عمر بن الخطاب رضي الله عنه فعزله، واستعمل عليهم عمارًا، فشَكَوا حتى ذكروا أنه لا يُحسن يصلي، فأرسل إليه، فقال: يا أبا إسحاق، إن هؤلاء يزعمون أنك لا تُحسن تصلي، فقال: أمَّا أنا والله فإني كنت أصلي بهم صلاة رسول الله صلى الله عليه وسلم لا أَخْرِمُ عنها، أصلي صلاتَي العشاء فأَرْكُدُ في الأُولَيَيْنِ، وأُخِفُّ في الأُخْرَيَيْنِ. قال: ذلك الظن بك يا أبا إسحاق، وأرسل معه رجلًا -أو رجالًا- إلى الكوفة يسأل عنه أهل الكوفة، فلم يَدَعْ مسجدًا إلا سأل عنه، ويُثْنُونَ معروفًا، حتى دخل مسجدًا لبني عَبْسٍ، فقام رجل منهم، يقال له أسامة بن قتادة، يكنى أبا سَعْدَةَ، فقال: أما إذ نشدتنا فإن سعدًا كان لا يسير بالسَّرية ولا يَقْسِم بالسَّوية، ولا يَعْدِل في القضية. قال سعد: أما والله لأدعون بثلاث: اللهم إن كان عبدك هذا كاذبًا، قام رِياء، وسُمعة، فأطل عمره، وأطل فقره، وعرضه للفتن. وكان بعد ذلك إذا سئل يقول: شيخ كبير مفتون، أصابتني دعوة سعد. قال عبد الملك بن عمير الراوي عن جابر بن سمرة: فأنا رأيته بعد قد سقط حاجباه على عينيه من الكبر، وإنه ليتعرض للجواري في الطرق فيَغْمِزُهُنَّ. المزيد
Džabir, b. Semure, radijallahu anhu, prenosi: "Žalili su se stanovnici Kufe Omeru, radijallahu anhu, na Sa'da b. Ebu Vekasa, pa im je Omer, radijallahu anhu, postavio za namjesnika Ammara. Tužili su se na Sa'da da im, čak, lijepo ne klanja. Omer je poslao po njega da dođe, pa mu rekao je: 'O Ebu Ishak, oni tvrde da ti lijepo ne klanjaš.' Sa'd, radijallahu anhu, reče: 'Tako mi Allaha, što se mene tiče, ja sam njima klanjam namaz Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, od kojeg ne odstupam. Ja klanjam dva rekata jacija-namaza, na kojima oduljim kijam, a onda dva posljednja skratim.' Omer, radijallahu anhu, tada reče: 'Tako sam i mislio o tebi, o Ebu Ishak.' Tada je Omer, radijallahu anhu, poslao sa njim čovjeka ili više njih u Kufu, koji su pitali Kufljane o Sa'du. U svaku su džamiju ušli i upitali za Sa'da. Svi su se muslimani pohvalno izrazili o njemu, a kada je Omerov izaslanik došao u mesdžid, Beni Absa, jedan od njih ustade (kojeg su zvali Usama b. Katada), imao je nadimak Ebu Sa'da, pa je rekao: 'Pošto nas ti pitaš za Sa'da, ja tvrdim da Sa'd ne ide u rat s vojskom, ne dijeli podjednako i ne sudi pravedno.' Tad Sa'd reče: 'Ja ću ti zaista za to izreći dovu (prokletstvo) za troje: Allahu moj, ako je ovaj Tvoj rob lažov i ako se javio zato da se pokaže pred svijetom, onda mu podaj dug život i dugotrajno siromaštvo i izloži ga iskušenjima (žena).' Tako je i bilo! Poslije, kada bi ga pitali o stanju, on bi rekao: 'Ja sam teški starac sa puno iskušenja. Stigla me kletva Sa'dova.'" Abdulmelik b. Umejr, prenosilac od Džabira b. Semure, radijallahu anhu, kaže: "Ja sam ga vidio nakon toga: pale su mu obrve na oči od duboke starosti, a na putevima bi ometao žene koje su prolazile ulicom dobacivajući im."