Hadis: "Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: 'Da dunjaluk vrijedi u Allaha onoliko koliko vrijedi krilce mušice, ne bi kafir na njemu popio ni gutljaj vode.'"

عن سهل بن سعد الساعدي ـرضي الله عنه- قَالَ رَسُول اللَّه -صَلّى اللهُ عَلَيْهِ وسَلَّم-: «لو كانت الدنيا تَعدل عند الله جَناح بَعوضة، ما سَقَى كافراً منها شَرْبَة ماء».
[صحيح] - [رواه الترمذي]

Od Sehla b. Sa'da es-Saidija, radijallahu anhu, prenosi se da je rekao: "Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: 'Da dunjaluk vrijedi u Allaha onoliko koliko vrijedi krilce mušice, ne bi kafir na njemu popio ni gutljaj vode.'"
[Vjerodostojan] - [Hadis bilježi Tirmizi]

Objašnjenje

Hadis ukazuje na bezvrijednost dunjaluka, jer da on ima neku vrijednost, nevjerniku ne bi bilo dopušteno ni da na njemu popije gutljaj vode, a pogotovo ne bi mu bilo dopušteno da na njemu uživa. Dakle, dunjaluk je u Allaha bezvrijedan, za razliku od ahireta, koji je kuća uživanja pripremljena za vjernike, a ne za nevjernike. Zbog toga, vjernici moraju da spoznaju stvarno stanje dunjaluka i da se ne oslanjaju na njega niti da u njega ulažu nadu, jer je on prolazna, a ne vječa kuća. Oni na njemu treba da uzmu samo onoliko koliko im je dovoljno da stignu do vječne kuće. Uzvišeni veli: "Sve što vam je darovano samo su naslade i ukrasi u životu na ovome svijetu; a ono što je u Allaha bolje je i trajno je. Zašto se ne opametite? Kako može biti jednak onaj kome smo lijepu nagradu obećali, i koju će dobiti, i onaj kome smo dali da se naslađuje u životu na ovom svijetu, a koji će, poslije, na onome svijetu u vatru ubačen biti?" (el-Kasas, 60-61). Šejh Abdurrahman es-Sa'di veli: "Ovim Allah podstiče Svoje robove na skroman život na ovome svijetu, i na to da ne budu obmanuti dunjalukom, pa da izgube želju za ahiretom. On im veli da sve što im je dao, zlato, srebro, životinje, stvari, žene, djeca, hrana, piće i drugi užici, jest samo prolazno dunjaučko dobro i ukras u kojima oni uživaju kratak period koji je prepun nedostataka i ograničenja. Dunjaluk se kao ukras koristi kratak period samo kao vid hvalisanja i pretvaranja, a zatim to uživanje veoma brzo prođe, te čovjek samo osjeti kajanje i rezočarenje."