Ono što vam zabranim, to ostavite, a ono što vam naredim, činite koliko možete. One koji su bili prije vas, uništilo je mnoštvo zapitkivanja i razilaženje sa njihovim vjerovjesnicima. "Zar ne znaš da islam poništava ono što je bilo prije njega, i da hidžra poništava ono što je bilo prije nje, i da hadž poništava ono što je bilo prije njega?" „Vjerovjesnici su upravljali Izraelićanima, i kad god bi umro jedan vjerovjesnik, nakon njega bi došao drugi. Međutim, poslije mene neće biti vjerovjesnika, ali će biti halife, i bit će ih mnogo.” “Pa šta nam naređuješ (u vezi s njima)?”, upitaše ashabi. “Održite zakletvu datu prvom, a potom svima sljedećima, i dajte im njihovo pravo, a Allah će njih pitati za ono što im je povjerio na čuvanje”, reče Poslanik. Neka se ne posti dva dana: (prvi dan) Ramazanskog i Kurban-bajrama; neka se ne klanja (nafila) namaz neposredno poslije (obavljenog) farza sabaha dok Sunce ne izađe, i poslije farza ikindije dok Sunce ne zađe; da se ne čine namjenska putovanja osim samo radi tri džamije: radi Mesdžidul-Harema (Ka'be), Mesdžidul-Aksaa (u Jerusalemu) i radi ove moje džamije (u Medini). "Povjeravam tvoju vjeru, tvoje emanete i završetak tvojih djela Uzvišenom Allahu." Kazivanje o dječaku sa kraljem, sihirbazom i asketom "Od ovog svijeta dato nam je ono što je dato i već smo se uplašili da nam nagrada za naša dobra djela nije ubrzana." Od Ebu Bekree Nufej’a b. el-Harisa prenosi se da je Poslanik, sallalallahu alejhi ve sellem, kazao: „Vrijeme se zaokružilo (teče) kao onog dana kada je Allah stvorio nebesa i Zemlju. Godina se sastoji od dvanaest mjeseci, od kojih su četiri sveta; tri su jedan iza drugog: zulkade, zulhidže i muharem, a četvrti je redžep, koji dolazi između džumadel-uhraa i šabana. Koji je ovo mjesec?” “Allah i Njegov Poslanik najbolje znaju”, rekoše. Kaže Ebu Bekra: “Zašutio je tako da smo pomislili kako će ga nazvati drugim imenom, a onda je rekao: 'Zar ovo nije zul-hidže?' 'Dakako', rekosmo. 'Koje je ovo mjesto (grad)?', upitao je. 'Allah i Njegov Poslanik najbolje znaju', rekosmo. Zašutio je tako da smo pomislili kako će ga nazvati drugim imenom, a onda rekao: ‘Zar ovo nije poznato mjesto Meka?' 'Dakako', rekosmo. 'Koji je ovo dan?', upitao je. 'Allah i Njegov Poslanik najbolje znaju', rekosmo. Zašutio je tako da smo pomislili kako će ga nazvati drugim imenom, a onda rekao: 'Zar ovo nije dan klanja kurbana?' 'Dakako', rekosmo. On tada reče: 'Doista su vaši životi i imeci i vaša čast vama zabranjeni (sveti), kao što vam je zabranjen (svet) ovaj vaš dan, u ovom vašem mjestu, u ovom vašem mjesecu. Srest ćete svoga Gospodara, pa će vas pitati o vašim djelima. Nemojte se poslije mene vratiti u nevjerstvo ubijajući jedni druge. Neka prisutni saopći odsutnome, možda će neko kome se ovo saopći biti razboritiji i bolje to shvatiti od onoga koji to čuje.' Zatim je kazao: 'Jesam li saopćio, jesam li saopćio?!' Kazali smo: 'Svakako.' A on reče: 'Allahu, budi svjedok ovome.'“ “Bili smo u društvu Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i sakupljali kur’anske ajete s kožica na kojima su bili napisani. Resulullah reče: ‘Blago Šamu!’ "Bio sam prisutan kad je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, klanjao Bajram prije nego što je održao hutbu, i to bez ezana i ikameta. Zatim je, nakon što je klanjao bajram namaz, ustao naslanjajući se na Bilala, održao hutbu, naredio ljudima da budu bogobojazni, podstakao ih na pokornost, opomenuo ih, a zatim otišao ženama i uputio im nekoliko savjeta..." "Pusti ih o Ebu Bekre! Ovo su dani Bajrama, i to dani Mine." "Ratni plijen nije bio dozvoljen onima prije nas, ali ga je nama Allah dozvolio znajući za našu slabost prema njemu." Kazivanje o smrti Ez-Zubejra b. El-Avvama i ispunjenje njegovog duga Hadis o trojici ljudi iz Benu Israila koje je Allah iskušao "Samo troje djece progovorilo je u kolijevci “Ibrahim, alejhis-selam, doveo je Ismaila i njegovu majku, koja ga je dojila, i ostavio ih pored Kabe, pod jednim velikim drvetom koje se nalazilo iznad Zemzema, u gornjem dijelu Džamije. U tom vremenu, u Meki nije bilo nijednog stanovnika niti je u njoj bilo vode...” "Neki čovjek odluči da će dati milostinju te je dade jednom čovjeku ne znajući da je on kradljivac, te se sutradan govorkalo: 'Kradljivcu neko udijeli milostinju', a taj je rekao: 'Hvala Allahu na tome!'" "Dok su trojica ljudi putovala, kiša ih stjera u pećinu koja se nalaziše u jednom brdu, pa se s brda strovali stijena i zarobi ih unutra. Jedni drugima rekoše..." Zejd b. Sabit Ensari, radijallahu 'anhu, jedan od onih koji su pisali Objavu, rekao je: "Ebu Bekr mi je poslao vijest o pogibiji učesnika u bici na Jemami. Kod njega je bio Omer, koji mu je došao i rekao: 'Ubijanje se rasplamsalo na dan Jemame, pa se bojim da hafizi ne izginu na drugim mjestima i da se tako ne izgubi dosta Kur'ana, osim ako ga sakupite. Ja smatram da bi bilo dobro da sakupiš Kur'an.' 'Kako da uradim nešto što nije uradio Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem?', reče Ebu Bekr, a on odgovori: 'To je, tako mi Allaha, dobro djelo!' 'Nije me prestao podsjećati na to sve dok mi Allah nije omilio da to uradim. Došao sam do spoznaje kakva je bila i Omerova.'” Zejd b. Sabit je govorio, a Omer je sjedio kod njega i nije pričao. “Ti si mlad i razuman”, reče mu Ebu Bekr, “mi ti vjerujemo, ti si pisao Objavu Allahovom Poslaniku, sallallahu 'alejhi ve sellem. Traži Kur'an i sakupi ga!” “Tako mi Allaha”, kaže Zejd b. Sabit, “da mi je stavljeno u dužnost da prenesem jedno brdo, bilo bi mi lakše od zapovijedi koju mi je izdao - da sakupim Kur'an. Upitao sam: 'Kako ćete raditi nešto što nije uradio Vjerovjesnik, sallallahu 'alejhi ve sellem?' 'Ovo je, tako mi Allaha, veliko dobro!', reče Ebu Bekr. Ja sam to pokušavao izbjeći sve dok Allah nije omilio i meni ono što je omilio Ebu Bekru i Omeru. Krenuo sam u sakupljanje Kur'ana s parčadi kože i tkanine, s kostiju plećki, s palminog lišća i iz pamćenja ljudi. Tako sam kod ensarije Huzejme našao dva ajeta iz sure Et-Tevba koja nisam našao ni kod koga drugog: 'Došao vam je Poslanik, jedan od vas; teško mu je što ćete na muke udariti ... ', do kraja ovog i sljedećeg ajeta. Listovi na kojima je sakupljen Kur'an bili su kod Ebu Bekra dok mu Allah nije dao smrt, zatim kod Omera dok i njemu Allah nije dao smrt, a potom kod Hafse, kćerke Omerove.'” Hadis bilježi Buhari.