Hadis: "Ratni plijen nije bio dozvoljen onima prije nas, ali ga je nama Allah dozvolio znajući za našu slabost prema njemu."

عن أبي هريرة رضي الله عنه مرفوعًا: «غَزَا نَبِيٌّ مِن الأَنبِيَاء -صلوات الله وسلامه عليهم- فقال لقومه: لاَ يَتبَعَنِّي رجُل مَلَك بُضْعَ امرَأَةٍ وَهُوَ يُرِيدُ أنْ يَبنِي بِهَا وَلَمَّا يَبْنِ بِهَا، وَلاَ أحَدٌ بَنَى بُيُوتًا لم يَرفَع سُقُوفَهَا، ولاَ أَحَدٌ اشتَرَى غَنَمًا أو خَلِفَات وهو يَنتظِرُ أَولاَدَها، فَغَزَا فَدَنَا مِنَ القَريَةِ صَلاةَ العَصر أو قَرِيباً مِن ذلك، فَقَال للشَّمسِ: إِنَّك مَأمُورَة وأَنَا مَأمُور، اللَّهُمَّ احْبِسْهَا عَلَينَا، فَحُبِسَتْ حَتَّى فَتَحَ الله عليه، فَجَمَع الغَنَائِم فَجَاءَت -يعني النار- لِتَأكُلَهَا فَلَم تَطعَمها، فقال: إِنَّ فِيكُم غُلُولاً، فَليُبَايعنِي مِنْ كُلِّ قَبِيلَة رجل، فَلَزِقَت يد رجل بِيَدِهِ فقال: فِيكُم الغُلُول فلتبايعني قبيلتك، فلزقت يد رجلين أو ثلاثة بيده، فقال: فيكم الغلول، فَجَاؤوا بِرَأس مثل رأس بَقَرَةٍ من الذَّهَب، فَوَضَعَهَا فجاءت النَّارُ فَأَكَلَتهَا، فَلَم تَحِلَّ الغَنَائِم لأحَدٍ قَبلَنَا، ثُمَّ أَحَلَّ الله لَنَا الغَنَائِم لَمَّا رَأَى ضَعفَنَا وَعَجزَنَا فَأَحَلَّهَا لَنَا».
[صحيح] - [متفق عليه]

Od Ebu Hurejre, radijallahu 'anhu, se prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, rekao: "Jedan od vjerovjesnika htio je ratovati, pa je rekao svom narodu: 'Neka mi se ne priključuje čovjek koji se vjenčao sa ženom i hoće da opći s njom a još nije s njom općio, niti neko ko je sagradio kuću ali joj nije digao krov, a ni onaj koji je kupio ovce ili steone deve pa očekuje njihovo teljenje.' Krenuo je u borbu i približio se jednom mjestu u ikindijsko vrijeme, ili blizu toga vremena, pa je rekao Suncu: 'Tebi je naređeno, a i meni je naređeno! Allahu, zadrži ga.' I ono je bilo zadržano dok mu Allah nije dao pobjedu. Onda je sakupio ratni plijen, pa je došla vatra da ga prži, ali ga nije spržila, pa on reče: 'Među vama ima krađe ratnog plijena, pa nek mi se od svakog plemena zakune jedan čovjek.' Ruka jednog čovjeka se (dajući prisegu) zalijepila za njegovu: 'Među vama ima krađe ratnog plijena,' reče on, 'pa nek mi se zakune tvoje pleme.' I ruke dvojice ili trojice ljudi se zalijepiše za njegovu ruku (prilikom zakletve), te on reče: 'Kod vas ima krađe ratnog plijena.' Na to oni donesoše zlatnu glavu poput goveđe glave i ostaviše je, te vatra dođe i proguta (plijen). Poslije je Allah nama dozvolio ratni plijen. Znao je našu slabost i nemoć, pa nam ga je dozvolio."
[Vjerodostojan] - [Muttefekun alejh]

Objašnjenje

Vjerovjesnik, sallallahu 'alejhi ve sellem, nas obavještava o jednom od prijašnjih vjerovjesnika, 'alejhimusselam, da je krenuo u borbu koja mu je bila naređena protiv nekog naroda, ali je zabranio odlazak u borbu svakom čovjeku koji je sklopio bračni ugovor a nije se osamio sa ženom i općio sa njom, i svakom ko je sagradio kuću ali joj nije podigao krov, i svakom ko je kupio ovce ili deve i čeka njihove mlade, jer će oni u borbi biti zauzeti svojom brigom. Onaj ko se oženio i ostavio ženu misliće na nju i željet će da bude pored nje. Onaj ko je napravio kuću a nije joj podigao krov misliće o njoj i tome kako želi da sa svojom porodicom stanuje u toj kući. Vlasnik stoke će misliti o mladima koje očekuje od stoke, a čovjek u džihadu mora biti skoncentrisan samo na džihad, da nema drugih briga i obaveza. Ovaj vjerovjesnik je krenuo u borbu pa je stigao kod tog naroda u vrijeme nakon ikindije, odnosno kada se već primakla noć, pa se pobojao da se ne smrkne pa da bude uskraćen pobjede u bici, pa se obratio Suncu riječima: "Tebi je naređeno a i meni je naređeno." Međutim naredba Suncu je Allahova kosmička naredba, a naredba vjerovjesniku je šerijatska naredba. Pa je njemu naređeno da se bori, a suncu je naređeno da se kreće onako kako je Allah, azze ve dželle, odredio. Uzvišeni Allah je rekao: "I Sunce se kreće do svoga staništa, to je odredba Silnoga i Sveznajućeg." (Ja Sin, 38.) Od kada ga je Allah stvorio, Sunce se kreće kako mu je naređeno, niti ubrzava niti usporava, niti se spušta niti podiže sa svoje putanje. Rekao je spomenuti vjerovjesnik: "Allahu, zaustavi nam ga"; pa je Allah zaustavio Sunce da ne zađe u svoje uobičajeno vrijeme, sve dok vjerovjesnik nije završio bitku i sakupio dosta ratnog plijena. Ratni plijen kod prijašnjih naroda nije bilo dozvoljeno uzimati, već je to od posebnosti ovog ummeta, hvala Allahu. Prijašnji narodi su sakupljali ratni plijen, a zatim bi se sa nebesa spuštala vatra koja bi ga spalila ukoliko je taj ratni plijen primljen kod Uzvišenog Allaha. Sakupili su svoj ratni plijen, ali vatra se nije spustila i spalila ga, pa im je njihov vjerovjesnik rekao: "Među vama ima kradljivaca ratnog plijena." Zatim je naredio da mu iz svakog plemena dođe po jedan čovjek da daju prisegu da nisu ukrali ništa od plijena, pa kada su davali prisegu da nisu ukrali, ruka jednog od njih se zalijepila za ruku vjerovjesnika, 'alejhisselam, a on je kazao: "Među vama ima kradljivaca ratnog plijena.", misleći na njegovo pleme. Zatim je naredio da svaki čovjek iz tog plemena da prisegu da nije ukrao, pa se ruka dvojice ili trojice zalijepila prilikom davanja prisege, i on im je kazao: "Među vama je ukradeni ratni plijen." Oni su donijeli, a bili su ukrali zlatnu glavu krave (ili bika), i kada su je donijeli i stavili na ratni plijen vatra ga je spržila."