عن ابن عمر رضي الله عنهما ، عن النبي صلى الله عليه وسلم ، قال: «خرج ثلاثةُ نَفَرٍ يمشون فأصابهم المَطَر، فدَخَلوا في غارٍ في جبَل، فانْحَطَّت عليهم صَخْرةٌ، قال: فقال بعضُهم لبعض: ادعوا اللهَ بأفضلِ عَمَلٍ عَمِلتموه، فقال أحدُهم: اللهمَّ إني كان لي أبَوَانِ شَيْخانِ كبيران، فكنتُ أخرج فَأَرْعى، ثم أَجيء فأحْلِب فأجيء بالحِلاب، فآتي به أبويَّ فيَشْربان، ثم أسِقِيَ الصِّبْيَة وأهلي وامرأتي، فاحتَبَستُ ليلة، فجئتُ فإذا هما نائمان، قال: فكرهتُ أن أُوقِظَهما، والصِّبية يَتَضَاغَوْن عند رِجْلي، فلم يزل ذلك دَأْبي ودَأْبَهما، حتى طلَع الفجر، اللهم إن كنتَ تَعْلَمُ أنِّي فعلتُ ذلك ابْتغاء وجهِك، فافرُجْ عنا فُرْجة نرى منها السماء، قال: فَفُرِج عنهم، وقال الآخر: اللهم إن كنتَ تعلم أني كنتُ أُحبُّ امرأةً مِن بنات عمي كأشَدِّ ما يُحبُّ الرجلُ النساء، فقالت: لا تَنال ذلك منها حتى تعطيها مائة دينار، فسَعيْتُ فيها حتى جَمَعتُها، فلما قَعَدتُ بيْن رِجليْها قالت: اتقِ الله ولا تَفُضَّ الخاتَمَ إلا بحقِّه، فقمتُ وتركتُها، فإن كنتَ تعْلَم أنِّي فعلتُ ذلك ابتغاء وجهِك، فافرُجْ عنا فُرْجَة، قال: ففُرِج عنهم الثُّلُثيْنِ، وقال الآخر: اللهم إن كنتَ تعْلَم أني اسْتَأجَرْتُ أجيرًا بفَرَق من ذُرَة فأعْطيتُه، وأَبَى ذاك أنْ يأخُذَ، فعَمَدتُ إلى ذلك الفَرَق فزرعتُه، حتى اشتريتُ منه بقرًا وراعِيها، ثم جاء فقال: يا عبد الله أعْطِني حَقِّي، فقلتُ: انطلقْ إلى تلك البقر وراعِيها فإنها لك، فقال: أتستهْزِئ بي؟ قال: فقلت: ما أستهزئ بك ولكنها لك، اللهم إن كنتَ تعلم أنِّي فعلتُ ذلك ابتغاء وجهك، فافْرُجْ عنا فكُشِف عنهم». المزيد
Abdullah b. Omer, radijallahu anhu, pripovijedao je sljedeće Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem, riječi: ”Dok su trojica ljudi putovala, kiša ih stjera u pećinu koja se nalaziše u jednom brdu, pa se s brda strovali stijena i zarobi ih unutra. Jedni drugima rekoše: ’Vidite imate li dobrih djela koja ste uradili Allaha radi, pa Ga zamolite pozivajući se na njih, nadati se da će Allah ukloniti stijenu!’ Prvi zamoli: ’Allahu, imao sam stare roditelje, suprugu i malehnu djecu. Bio sam pastir, i kad bih vratio stoku s ispaše, pomuzao bih je i mlijekom prvo napojio roditelje prije djece. Međutim, jednog dana na putu se isrpiječilo drvo, pa sam se vratio tek poslije akšama i zatekao roditelje na spavanju. Kao obično, pomuzao sam stoku i donio mlijeko te stao kod njihovih glava, mrzeći da ih probudim, a prezirući i to da mlijeko prvo dam svojoj djeci. Djeca su jaukala od gladi kod mojih nogu, i tako je trajalo sve do zore. Allahu, ako sam to uradio Tvoga lica radi, pomjeri stijenu malo, da možemo vidjeti nebo!’ I Allah pomjeri stijenu malo, toliko da su mogli vidjeti nebo. Drugi zamoli rekavši: ’Allahu, imao sam amidžišnu, volio sam je najviše kako čovjek može voljeti ženu. Tražio sam da mi se dopusti, i pristala je pod uvjetom da joj platim stotinu zlatnika. Napatio sam se dok nisam zaradio stotinu zlatnika i donio sam joj ih. Kad sam zauzeo položaj među njenim nogama, ona me upozori: ’Robe Allahov, boj se Allaha, nemoj me bespravno razdjevičiti!’ I ja sam se tad sustegnuo od nje. Allahu, ako sam to učinio Tvoga lica radi, pomjeri stijenu još da možemo izaći!’ I Allah pomjeri stijenu još malo. Treći zamoli: ’Allahu, imao sam najamnike koji su mi radili za mjeru riže. I tako je jedan od njih, pošto je završio posao, rekao: ’Isplati mi zarađeni iznos!’, te sam pred njega stavio mjeru riže koju je zaradio, ali je on nije htio uzeti, pa sam je dalje unapređivao sve dok se njegov imetak nije nagomilao da je imao krdo krava i vlastite pastire. Opet mi je došao i upozorio me: ’Boj se Allaha, nemoj mi uskratiti moje pravo!’ Rekoh mu: ’Uzmi ono krdo krava i pastire!’ ’Boj se Allaha, nemoj me ismijavati!’, reče mi, a ja mu na to rekoh: ’Ne ismijavam te, preuzmi krdo i pastire’, i on ih je preuzeo. Allahu, ako sam to uradio Tvoga lica radi, pomjeri stijenu dokraja!’ I Allah je pomjeri dokraja te oni odoše dalje.”