Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, je klanjao dok je bio na jahalici, ma u kojem pravcu se jahalica okrenuila, i išaretio je glavom (za ruku' i sedždu). Tako je činio i Ibni Omer.
"Dok smo bili na putovanju sa Vjerovjesnikom, sallallahu 'alejhi ve sellem, došao je neki čovjek jašući na svojoj jahalici..."
"Allahov bi Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kada krene na put, zatražio zaštitu od Allaha Uzvišenog od zamora i nesreća na putu, neimaštine i nevolje nakon bogastva i rahatluka, dove onoga kome je učinjena nepravda i svakog vida zla u porodici i imetku."
"Kada budete putovali plodnom zemljom, podajte devi njen dio iz zemlje, a kada budete putovali neplodnom zemljom, požurite s putovanjem.“
„Kada bi Poslanik, alejhis-selam, putovao i zaspao noću, legao bi na desnu stranu, a kada bi zaspao pred sabah, savio bi svoju podlakticu i glavu stavio na šaku.“
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zaostajao bi tokom putovanja i pomagao slabašne, stavljajući ih iza sebe na jahalicu i upućujući za njih dovu.
Prenosi se da bi Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve selleme, kada bi zajahao svoju devu da krene na put, tri puta donio tekbir, a zatim rekao: "Subhanellezi sehhare lena haza ve ma kunna lehu mukrinin, ve inna ila Rabbina le munkalibun. Allahumme inna nes'eluke fi seferina haza el-birre vet-takva ve minel-'ameli ma terda. Allahume hevvin 'alejna seferena haza vatvi 'anna bu'dehu. Allahume entes-sahibu fis-seferi vel-halifetu fil-ehli. Allahume inni e'uzu bike min va'sa'is-seferi ve ke'abetil-menzari ve su'il-munkalebi fil-mali vel-ehli vel-veledi/Hvaljen neka je Onaj Koji nam je ovo potčinio, mi to sami ne bismo mogli postići, i mi ćemo se sigurno Gospodaru svome vratiti! Gospodaru naš, molimo Te na ovom našem putovanju za dobročinstvo i bogobojaznost, i za djela s kojima ćeš Ti biti zadovoljan. Gospodaru naš, olakšaj nam ovo putovanje i skrati nam njegovu razdaljinu (čineći ga udobnim)! Gospodaru naš, Ti si saputnik na putu i zastupnik obitelji. Gospodaru naš, utječem Ti se od poteškoća puta, od tužnih prizora i ružna povratka u imetku, obitelji i djeci." A kada bi se vratio, izgovorio bi te riječi i dodao: "Ajibune, taibune, 'abidune li Rabbina hamidun/Vraćamo se, tevbu čineći, robujući i zahvaljujući Gospodaru našem!" U drugoj verziji stoji: "Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, bi prilikom povratka sa hadža ili 'umre, kad god bi se na kakav prijevoj ili uzvišicu ispeo, tri puta tekbir proučio, a onda rekao: la ilahe illellahu vahdehu la šerike lehu, lehul-mulku ve lehul-hamdu ve huve 'ala kulli šej'in kadir, ajibune, ta'ibune, 'abidune, sadžidune, li Rabbina hamidune, sadekallahu va'dehu, ve nasare 'abdehu, ve hezemel-ahzabe vahdehu/Nema drugog Boga, osim Jedinog Allaha; On nema druga. Njemu pripada vlast i zahvala i On je svemoćan. Vraćamo se, tevbu čineći, robujući, na sedždu padajući i zahvaljujući Njemu, Gospodaru našem! Allah je obistinio Svoje obećanje, potpomagao Svoga roba i sve (neprijateljske) saveznike On je Sam porazio!" U drugoj predanju stoji da bi Vjerovjesnik, sallallahu 'alejhi ve selleme, izgovorio ove riječi kada bi se vraćao iz borbe, pohoda, hadža ili 'umre.
Muhadžiri i ensarije, među vašom braćom ima onih koji nemaju nimalo imetka, niti je njihovo pleme uz njih, pa neka neko od vas uzme sebi dvojicu ili trojicu...
"Kada bismo se (za vrijeme putovanja) popeli na kakav brežuljak (uzvišicu), učili bismo tekbir 'Allahu ekber', a kada bismo sišli u dolinu, učili bismo tesbih 'Subhanallah!'"
"O ljudi, budite milostivi prema sebi. Zaista Vi ne dozivate gluhog niti odsutnog. Zaista je On sa vama. On čuje i blizu je."
“Kada bi odsjedali u nekom mjestu, ljudi su prakticirali da se rasprše po klancima i dolinama, pa je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: 'Vaše raspršivanje po klancima i dolinama jest od šejtana.' Nakon toga, više nikada nisu odsjeli u nekom mjestu, a da se nisu zbili jedni uz druge.”
"Pošto je došao Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, iz Pohoda na Tebuk, svijet je izašao pred njega na doček. Ja sam ga dočekao sa djecom kod Senijjetul-vedaa" (Ebu Davud, sa ispravnim senedom). Buharijeva verzija glasi: "Mi smo sa djecom izašli da dočekamo Allahovog Poslanika kod Senijjetul-vedaa."
Ženi muslimanki nije dozvoljeno da putuje na daljinu u trajanju od jedne noći, a da sa njom ne bude mahrem
