عن أبي جعفر عبد الله بن جعفر رضي الله عنهما ، قال: أرْدَفَنِي رسول الله صلى الله عليه وسلم ذات يوم خلفه، وأَسَرَّ إليَّ حديثا لا أُحَدِّث به أحدًا من الناس، وكان أَحَبَّ ما اسْتَتَرَ به رسول الله صلى الله عليه وسلم لحاجته هَدَفٌ أو حائشُ نَخْل. يعني: حائط نخل. فدخل حائطا لرجل من الأنصار، فإذا فيه جَمَل، فلما رأى رسول الله صلى الله عليه وسلم جَرْجَر وذَرَفَتْ عيناه، فأتاه النبي صلى الله عليه وسلم فمسَح سَرَاته -أي: سنامه- وذِفْرَاه فسَكَن، فقال: «مَن رَبُّ هذا الجمل؟ لمن هذا الجمل؟». فجاء فَتًى من الأنصار، فقال: هذا لي يا رسول الله. قال: «أفلا تتقي الله في هذه البهيمة التي مَلَّكَك الله إياها؟ فإنه يَشْكُو إلي أنك تُجِيعه وتُدْئِبه». المزيد
Od Ebu Džafera Abdullaha b. Džafera, radijallahu 'anhuma, se prenosi da je rekao: "Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, me je postavio iza sebe na jahalicu i rekao mi je nešto, a ja to ne želim nikome otkriti. Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, se prilikom obavljanja fiziološke potrebe volio zaklanjati iza nečega visokog, ili iza napuštenog palmovika. Jednom je ušao u palmovik nekog Ensarije i našao u njemu devu koja je, vidjevši Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, počela rikati, i oči su joj zasuzile. Vjerovjesnik, sallallahu 'alejhi ve sellem, joj je prišao i pomilovao je po grbi i po ušnoj kosti pa se smirila, a zatim je upitao: "Ko je vlasnik ove deve? Čija je ovo deva?" Došao je mladić od Ensarija i kazao: "Moja Allahov Poslaniče." Upitao ga je: "Zar se ne bojiš Allaha zbog ove životinje koju ti je dao u posjed? Doista mi se žali da je izgladnjuješ i umaraš."