عن سهل بن سعد رضي الله عنه : أن امرأةَ جاءت إلى رسولِ اللهِ صلى الله عليه وسلم بِبُرْدَةٍ مَنسُوجَةٍ، فقالت: نَسَجتُها بيديَّ لأَكْسُوَكَها، فأخذها النبيُّ صلى الله عليه وسلم محتاجاً إليها، فخرجَ إلينا وإنها إزارُهُ، فقال فلانٌ: اكسُنِيها ما أحسَنَها! فقال: "نعم"، فجلسَ النبيُّ صلى الله عليه وسلم في المجلسِ، ثم رجع فطَوَاها، ثم أرسلَ بها إليه، فقال له القومُ: ما أحسَنتَ! لبسها النبيُّ صلى الله عليه وسلم محتاجاً إليها، ثم سألته وعَلِمتَ أنه لا يَرُدَ سائلاً، فقال: إني واللهِ ما سألتُهُ لألبِسَها، إنما سألتُهُ لتكُونَ كَفَنِي. قال سهلٌ: فكانت كَفَنَهُ. المزيد
Sehl b. Sa'd, radijallahu 'anhu, prenosi da je jedna žena donijela Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, istkan pamučni ogrtac. "lstkala sam ga", rekla je žena, "svojom rukom i došla da ti ga dam da ga obučeš." Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, budući da mu je bio potreban, uzeo ga je, izašao k nama, i obukao ga. Potom se on svidio jednome koji reče: "Daj mi ga! Divan li je!" Rekao je: "Da." Tada je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, sjeo. Zatim se vratio kući, smotao ogrtač i poslao mu ga. Prisutni su rekli: '"Nisi dobro učinio! Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, bio ga je uzeo sebi, jer mu je bio potreban. Ti si ga od njega zaiskao, a znao si da te on neće odbiti." "Tako mi Allaha", rekao je ovaj, "nisam ga zaiskao da ga oblačim. Zaiskao sam ga samo da mi bude ćefin." I taj ogrtač mu je i bio ćefin.