"Uzvišeni Allah oprostio je mojim sljedbenicima ono što u sebi pomisle, samo ne ako to (zaista) urade ili jezikom iskažu." Od Aiše se prenosi da je kazala: "Čovjek je pustio ženu trostrukim razvodom i onda ju je oženio drugi, a zatim ju je pustio prije bračnog odnosa. Njen prvi muž htjede da se njome ponovo oženi, pa je upitao Allahovog Poslanika, s.a.v.s., o tome, a on mu kaza: 'Ne može sve dok drugi ne okusi njenog medenca, kao što je okusio prvi.'" "Troje predstavlja zbilju i u zbilji i u šali: sklapanje braka, razvod i povrat nakon razvoda." "Čovjek se ne može zavjetovati u onome što ne posjeduje, niti može osloboditi ono što ne posjeduje, niti može razvesti ono što ne posjeduje." Abdullah b. Omer, radijallahu anhuma, razveo je svoju ženu dok je bila u menstrualnom ciklusu. To je Omer spomenuo Posalniku, sallallahu alejhi ve sellem, pa se Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, na njega naljutio i rekao... On ti nije dužan dati opskrbu (u drugoj verziji: ni stan).' Zar želiš da se vratiš Rifa'i? Ne, sve dok ne osjetiš slast sa njim i on sa tobom. Rok je istekao, zaprosi je. Fejruz je kazao: "Rekao sam: 'Allahov Poslaniče, primio sam islam, a imam dvije žene koje su rođene sestreo.' Rekao mi je: ' Razvedi jednu od njih koju hoćeš.'" "Naredi mu da je vrati, zatim neka je drži dok ne postane čista, zatim dobije menstruaciju te postane čista, tek tada, ako hoće, može je dalje zadržati, a ako hoće, razvest će se od nje, ali prije nego što je dotakne. To je postbračno čekanje koje je naredio Uzvišeni Allah i način na koji se puštaju žene." Prenosi se da je Ibn Abbas rekao: "U vrijeme Božijeg Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, Ebu Bekra te dvije godine Omerova hilafeta razvod braka, kod kojeg bi suprug rekao svojoj supruzi tri puta u jednom mahu da je pušta, tretirao se samo jednim razvodom (tj. s mogućnošću opoziva te odluke). Potom je Omer ibnul-Hattab rekao: 'Ljudi su pohitali u nečemu u čemu imaju vremena da ne hitaju, pa bi bilo dobro da njihove (višestruke) razvode učinimo pravosnažnim.' Tada je tako i postupio." Ibn Abbas je rekao: ''Abdu Jezid, otac Rukanea i njegove braće, razveo je Rukaneovu majku i oženio se ženom iz plemena Muzejne. Ta je žena otišla Vjerovjesniku, sallallahu 'alejhi ve sellem, i rekla: 'Ja od njega nemam nikakve koristi kao što ova dlaka nema koristi od dlake koju uzmem s moje glave, pa me razvedi od njega!' Vjerovjesnik, sallallahu 'alejhi ve sellem, se rasrdi i pozva Rukanea i njegovu braću, a onda upita prisutne koji su tu sjedeli: 'Primjećujete li vi da ovo dijete liči na Abdujezida po tome i tome, a ovo dijete po tome i tome?' 'Primjećujemo.' - odgovoriše prisutni. Tada Vjerovjesnik, sallallahu 'alejhi ve sellem, reče Abdujezidu: 'Pusti tu ženu!' Pošto je to uradio, on mu reče: 'Vrati svoju prvu ženu, majku Rukanea i njegove braće.' 'Allahov Poslaniče, pustio sam je tri puta.' - reče Abdu Jezid. 'Znam, vrati je.', a onda mu prouči: ‘O Vjerovjesniče, kad htjednete žene pustiti, vi ih u vrijeme kada su čiste pustite.’" (Et-Talak, 1.) Od Imrana b. Husajna, r.a., prenosi se da je upitan o čovjeku koji pusti ženu, a onda s njom ima spolni odnos, nije tražio svjedočenja njenog puštanja niti vraćanja, pa je rekao: "Pustio si je na način koji nije u skladu sunneta, i vratio je na način koji nije po sunnetu. Pred svjedocima je pusti i vrati, i ne vraćaj se svome ranijem postupku." Prenosi se da je Ibn Omer govorio: "Kada rob razvodi slobodnu ženu, ima pravo na dva razvoda, a onda ona treba da čeka tri mjesečna pranja. Također i kada slobodan želi da razvede ropkinju, ima pravo na dva razvoda, a ona treba da čeka dva mjesečna pranja."